Streljivo od osiromašenog urana: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
m lektura, replaced: s z → sa z using AWB
Redak 22:
Uranijevo strjeljivo sastoji se najvećim dijelom od uranija, slitina s drugim kovinama kao [[Titanij|titanij]] ili [[molibden]]. Budući je uranij [[korozija|korozivan]], strjeljiva su obložena tankim zaštitnim omotačem od drugih kovina.
 
Strjeljivo DU (''depleted uranium'' – [[osiromašeni uran|osiromašeni uranij]]) najčešće su [[KE-Penetratori]], koji kroz čistu [[kinetička energija|kinetičku energiju]] probijaju oklope. Uran je za ovake vrste namjene svojstven zbog njegove gustoće i zbog osobine da se tako preformira prilikom udara, a da šiljak pri tome opstane. Zbog tog razloga uranovo strjeljivo označava se i kao “samooštravajuća”. Dodatni efekt je i u tome što se prilikom zabijanja strjeljiva u čvrsti cilj može stvoriti uranova prašina, koja se u kontaktu ssa zrakom spontano zapali. Ovaj efekt predstavlja neku vrstu ''[[overkill]]a'' (višestrukog uništenja).
 
Prema testovima vojske SAD-a <ref>http://www.friedenskooperative.de/themen/gifte-07.htm</ref> 18-70% strjeljiva DU izgara i [[oksidacija|oksidira]] u ektremno male čestice. 120 mm [[granata]] stvara 900-3.400 g uranove oksidacijske prašine. Ovi [[aerosol]]i sastoje se od 50-96% udišnih čestica, a od kojih opet 52-83% se ne mogu u plućima razgraditi, tj. ostaju u njima duže vrijeme. Uranijeva strjeljiva najčešće nalaze primjenu kod tenkova, automatskih topova kao i [[krstareći projektil|krstarećih projektila]] (''cruise missile'').