Razlika između inačica stranice »Švedski stol«

m
lektura, replaced: takođe → također
m (lektura, replaced: takođe → također)
 
Članovi udruženja švedskih trgovaca i više klase u 14. stoljeću u Švedskoj i Finskoj su prvi servirali “brannvinsbord” (rakijski stol), mali bife postavljen na pomoćnom stolu, gdje su raznolika predjela služena prije obroka, prije nego što se sjedne za glavni stol. Obavezne namirnice su bile kruh, maslac, sir, haringa i nekoliko vrsta [[liker]]a , ali i dimljeni [[losos]], kobasice te hladno narezano usoljeno meso.
Brannvinsbord je služio kao [[predjelo]] dok se ljudi okupljaju i jedu dok stoji pred večeru ili poslije večere , često i dva do pet sati prije večere , ponekad i sa muškarcima i ženama u odvojenim sobama. Švedski stol je postao popularan sredinom 17. stoljeća, kada se hrana preselila sa sporednog stola na glavni i počelo serviranje toplih i hladnih jela. Švedski stol se takođetakođer služio kao predjelo u hotelima , a kasnije i na železničkim stanicama. Na [[Olimpijske igre|Olimpijskim igrama]] 1912. u [[Stockholm]]u švedski stol prestao je biti predjelo te je počet da služi kao glavno jelo. Danas je uobičajan u hotelima (za doručak), nekim restoranima, koktelima, prijemima.
 
==Izvor==