Gradovi heroji SSSR-a: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: brisanje 34 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q159438 na Wikidati
Nema sažetka uređivanja
Redak 26:
Uporaba naziva "grad-heroj" datira iz članaka u [[Pravda (novine)|Pravdi]]'' iz 1942..
 
Prva službena uporaba naslova datira iz [[1. svibnja]] [[1945.]], kada je [[Staljin]] izdao svoju Zapovijed Vrhovnog zapovjednika br. 20, kojom naređivanaređuje „ispaljivanje paljbene salve u čast gradova heroja Lenjingrada, Staljingrada, Sevastopolja i Odese.”
 
[[22. lipnja]], [[1961.]] (na 20. obljetnicu početka Velikog Domovinskog rata), naziv „grad heroj” se uporabio i za Kijev, u [[ukaz]]ima kojima je Kijev nagrađenjnagrađen Lenjinovim ordenom i kojima je uvedeno [[„Odličje za Obranu Kijeva”]] (v. članak o Nagradama i odličjima SSSR-a).
 
Naslov je službeno bio uveden ukazom Prezidija Vrhovnog Sovjeta SSSR-a [[8. svibnja]] [[1965.]], prigodom 20. obljetnice pobjede u Velikom Domovinskom ratu. Istog dana, izdani su ukazi, kojima su nagrađeni gradovi (gore navedeni): Lenjingrad, Volgograd (prije Staljingrad), Kijev, Sevastopolj i Odesa. (Ipak, tradicionalno za ove gradove, obljetnice dodjele statusa grada-heroja se ravnaju prema ranijim nadnevcima). Nadalje, Moskva je proglašena „gradom-herojem”, a [[Brest]] u [[Bjelorusija|Bjelorusiji]] je proglašen „utvrdom-herojem”.
Redak 44:
== Brestovska utvrda-heroj ==
Utvrda u Brestu u Bjelorusiji se nalazila istočnije od tadašnje svježe uspostavljene granice između SSSR-a i Trećeg Reicha. Ova granica je bila nacrtana u tajnosti, kao tajni dodatak [[sporazum Molotov-Ribbentrop|sporazumu Molotov-Ribbentrop]], a ubrzo je uspostavljena i ''de-facto'', nakon što su dvije ugovorne strane napale i podijelile Poljsku u rujnu 1939. godine, samo nekoliko tjedana nakon zaključenja sporazuma. <br>
Kao takva, utvrda je imala malo upozorenja kada su Osovinske sile napale SSSR 22. lipnja 1941. godine. Smjesta je postala mjestom prvih velikih borba između sovjetskih i nacističkih postrojbi, pri čemu su sražene strane bile sovjetske pogranične straže i napačkenapadačke njemačke snage Skupine Armija „Sredina”. Njemačko topništvo je teško granatiralo utvrdu, i kasniji pokušaj zauzimanja iste pješaštvom nije uspio. <br>
Postrojbe Trećeg Reicha su započele tada dugu opsadu. Brestski garnizon od 4 tisuće vojnika smještenih u tvrđavi se žestoko odupirao njemačkim napadima. Iako su bili u početku iznenađeni napadom i uz činjenicu da su bili malobrojniji, pri čemu je omjer snaga bio 10:1 u korist postrojbi Trećeg Reicha, i iako su bili odsječeni od ostatka svijeta i što su ostali bez hrane, vode i strjeljivastreljiva, branitelji su se borili i činili protunapade do zadnjeg trenutka.
<br>Nijemci su rabili oklopnike, suzavac i plamenobacače, ali nisu mogli razbiti sovjetski otpor. <br>
Nakon što su Nijemci konačno uspiliuspjeli zauzeti veći dijel srušenih utvrđenih građevina, uz velike vlastite gubitke, krvava borba se nastavila pod zemljom. Borbe su okončane u drugoj polovici lipnja. Dotad se na ostalim bojištima, crta bojišnice maklamaknula stotine kilometar dalje prema istoku.<br>
A čak i kada je utvrda službeno bila u potpunosti zauzeta, nekolicikanekolicina preživjelih branitelja se nastavila skrivati u temeljima i praviti nerede njemačkom okupatoru još nekoliko mjeseca.<br>
Uvrda Brest je nagrađena naslovom [[utvrda-heroj|utvrde heroja]] [[1965.]] godine.
 
Redak 55:
 
== Smolensk ==
[[Datoteka:Smolensk-Coin.jpg|mini|Kovanica od dvijedva rubljerublja iz 2000.]]
Smolensk je grad na prometnici prema Moskvi. Kao takav, našao se na putu njemačkim napadačima. Sovjeti su ondje pripravili organiziranu obrambenu crtu, i pri srazu tih dviju snaga, zbila se [[bitka kod Smolenska (1941.)|bitka kod Smolenska]] u ljeto 1941. godine. <br>
Njemačke oklopničkeoklopne divizije iz Skupine Armija „Sredina” su započele napad 10. srpnja 1941., s ciljem okruživanja sovjetskih postrojbi u Smolensku i okolici. <br>
Sovjetski otpor je bio žilav i žestok, a poduzelo se i nekoliko protunapada. Sovjeti su čak uspjeli privremeno probiti njemački obruč, pri čemu su i uspjeli evakuirati postrojbe iz okruženja. <br>
Bitka je okončala se u prvoj polovici rujna. Žestoke borbe su značajno usporile sveopći njemački nador prema Moskvi, tako da su obrambene crte koje su se nalazile istočnije, su mogle biti ojačane. <br>
Redak 67:
Kijev je zauzet 19. rujna. Preko 600 tisuća pripadnika sovjetskih postrojbi je zarobljeno, i okruženo područje je očišćeno. Ipak, produljeni otpor je učinkovito usporio i poremetio nacistički plan [[munjeviti rat|munjevitog rata]]. S druge strane, bitka je bila veličanstvena pobjeda za snage Trećeg Reicha i katastrofalni poraz za sovjetske snage. Imala je veliki učinak na moral, a [[Adolf Hitler]] je uzdizao pobjedu do razine najveće pobjede u povijesti.
 
Za vrijeme njemačke okupacije Kijeva, stotine tisuća civila je ubijeno ili deportirano zada bitibude robovskom radnom snagom diljem okupirane Europe. <br>Kijev je postao opet bojištem, kada su nadiruće sovjetske snage potisnule Nijemce prema zapadu, oslobodivši grad [[6. studenog]] [[1943.]]. Kijev je dobio naslov grada-heroja 1965. godine.
 
== Odesa ==
Redak 76:
== Murmansk ==
Grad [[Murmansk]] na poluotoku [[Kola|Koli]], blizu norveške i finske granice, je bio strateški važna morska luka i industrijski grad. Bio je jedinom sovjetskom lukom koja nije bila zamrznuta zimi, i bila je od životnog značaja za prijevoz dobara prema jugu. <br>
Snage Trećeg Reicha, uključujući i 800 Finaca pod njemačkim zapovjedništvom, pokrenule su ofenzivu na Murmansk [[29. lipnja]] [[1941.]]. Više od 180 tisuća granata i zapaljivog komada strjeljivastreljiva <!-- grenades and shells --> je ispaljeno na grad. <br>
Žilavi sovjetski otpor u tundri te nekoliko sovjetskih protunapada je učinilo prodor Osovinskim snagama nemogućim. <br>
Osovinske snage su prekinule sa napadima u drugoj polovici listopada 1941., ne uspjevši zauzeti Murmansk niti prekinuti Karelijsku željezničku prugu. Murmansk je nagrađen naslovom grada-heroja 1985. godine.
Redak 85:
Do kolovoza 1941. godine, Nijemci su došli do južnih gradskih predgrađa. U međuvremenu, Finci su vratili [[Karelijska prevlaka|Karelijsku prevlaku]] (sjeverozapadno od grada), ironično izgubljenu za [[Zimski rat|rata]] sa SSSR-om 1940., koji je bio posljedica sporazuma Hitlera i Staljina.
 
Grad je bio potpuno odsječen od ostatka svijeta [[8. rujna]] 1941.. Ostali su bez ikakve kopnene veze. [[Finski zaljev]] je bio blokiran. Jedina veza je bila vodeni put preko jezera [[Ladoga|Ladoge]], među ostalim, i zato što finsko zapovjedništvo se nije složilo sa njemačkim zahtjevima za daljnjim naprjedovanjemnapredovanjem preko rijeke [[Svir]]a i zauzimanjem preostalog dijela jezerske obale (Finci je zanimao samo povrat izgubljenih područja u Zimskom ratu). Budući je zauzimanje grada bio prevelik trošak u ljudstvu i opremi za Nijemce, a suočeni sa žestokim sovjetskim otporom, Nijemci su započeli [[Lenjingradska opsada|opsadu]], s ciljem izmaranjaiscrpljivanja i izgladnjivanja grada do smrti. Uskoro je pučanstvo ostalo bez struje, vode i grijanja. Sav javni promet je zastao zimi 1941/42.. 1942. tramvaji su opet pokrenuti (trolejbusi i autobusi su bili nefunkcionalni do konca rata).
 
 
Tisuće Lenjingrađana seje smrloumrlo ili izgladniloizgladnjelo nasmrt u prvoj zimi opsade, umirući kod kuće, ili padavšipadajući od iscrpljenosti na ulicama. U međuvremenu, njemačko topništvo je nastavljalo gađati grad. Iako je opsada trajala 900 dana, grad se nije predao. Za vrijeme ove opsada, izgladniloizgladnjelo stanovništvo je dovedeno do krajnjih situacija i poteza, a neki su se dali i u [[ljudožderstvo]]. Kada se površina jezera Ladoge zamrzlazamrznula, otvorena je [[cesta života]], prometnica koja je vodila do južnih jezerskih obala, koje je nadzirala sovjetska vlast. Tako je krenilakrenula duga kolona kamiona, donoseći hranu i potrepštine u opsjednuti grad i evakuirajući građane na svom povratku. I hrana i prijevoz civila je redovito bio napadan od njemačkog topništva i ratnog zrakoplovstva.
 
Kada su sovjetske postrojbe razbile opsadu u siječnju 1944., preko milijun Lenjingrađana je umrlo od gladi, studeni i granatiranja. Sovjetski građani koji su surađivali sa nacistima i oni koji su sudjelovali u ljudožderstvu su smaknuti. 300 tisuća vojnika je izgubljeno u obrani i razbijanju Lenjingradskog obruča. Lenjingrad je dobio naslov grada-heroja 1945. i to kao prvi grad koji je primio tu nagradu.
 
== Tula ==
[[Datoteka:Tula-Coin.jpg|mini|Kovanica od dvijedva rubljerublja iz 2000.]]
[[Tula (Tulska objast, Rusija)|Tula]] je povijesni ruski grad sa važnom vojnom industrijom. Nalazi se južno od Moskve, čime se našao na putu nacističkim osvajačima i kao strateški cilj. Na njega je pokrenuta njemačka ofenziva s ciljem razbijanja sovjetskog otpora u moskovskom području u razdoblju između [[24. listopada]] i [[5. prosinca]] 1941. godine. Teško utvrđeni grad je izdržao, osiguravši time južno krilo tijekom obrane Moskve, stvorivši uvjete za protuofenzivu. Tula je dobila naslov grada-heroja 1976. godine.
 
== Moskva ==
Pred vratima sovjetske prijestolnice su njemački invazori pretrpilipretrpjeli njihov prvi značajni poraz 1941.. Moskva je bila ta prva kamenita obala gdje su se pobjesnilipobješnjelo more njemačkih osvajača razbivalirazbijalo.
 
Do zastoja prodora njemačke grupe armija „Centar” je došlo u drugoj polovici studenog 1941. godine, na udaljenijim moskovskim predgrašimapredgrađima. Sovjetska vlada je bila evakuirana u [[Kujbišev]], ali [[Staljin]] je odlučio ostati u gradu.
 
U borbi između odlučnosti i očaja, Moskovljani su pomagali graditi obrambene položaje po moskovskim ulicama. Postaje podzemne željeznice su služile kao sklonište za vrijeme njemačkih zračnih napada. General [[Georgij Žukov]], koji je preuzeo zapovjedništvo obrane grada, u velike je napustio taktiku bliske borbe mjesnim zapovjednicima na gradskim pristupima, a on se usredotočio na svježe snage iz Sibira za možebitni protunapad. Možebitno je postalo ono što jest i još više: sovjetska protuofenziva je uslijedila 5. i 6. prosinca 1941. Po neuobičajeno cičoj zimi i teškoj studeni, sovjetske postrojbe, uključujući i dobro opremljene skijaške bataljune, su otjerale snage Trećeg Reicha dalje od Moskve i konsolidirale su svoje položaje [[7. siječnja]] 1942.. Pobjeda u [[Bitka za Moskvu|moskovskoj bitci]] je dala veliki, tako nuždni poticaj teško demoraliziranom sovjetskom puku.
Redak 121:
 
== Novorossijsk ==
[[Datoteka:Novorossiysk-Coin.jpg|mini|Kovanica od dvijedva rubljerublja iz 2000.]]
Grad Novorossijsk na istočnoj obali Crnog mora je bio obrambenim uporištem od njemačke ljetne ofenzive 1942.. Neizvjesne borbe u i oko grada su trajale od kolovoza do rujna 1942.. Sovjeti su uspiliuspjeli zadržati posjed na istočnim dijelom zaljeva, čime su spriječili Nijemce rabiti luku za opskrbu postrojbi brodskim putem. <br>
Novorossijsk je nagrađen naslovom grada-heroja 1973. godine.
 
Redak 129:
[[Volgograd]] je današnje ime za grad '''Staljingrad'''. Obrana [[Staljingrad]]a od lipnja do studenog 1942., zatim protuofenziva od [[19. studenog]] 1942. koja je okružila osovinske snage u i oko grada, kao i njemačka predaja [[2. veljače]] 1943. je obilježila prekretnicu cijelog drugog svjetskog rata.
 
Ustrajnost i oštrina [[bitka za Staljingrad|bitke za Staljingrad]] nam oslikava žilavu borbu u [[Veliki Domovinski rat|Velikog Domovinskog rata]]. Teško bombardiranje od strane snaga Trećeg Reicha i njihovih saveznika, ubitstvaubojstva tisuća civila je pretvorilo grad u krajobraz ruševina i paljevine.
 
Radnici gradskih tvornica oružja su na koncu sami osobno isporučivali oružje i strjeljivo braniteljima grada kako su se Nijemci primicali, a na koncu su se sami borili. Sve više sovjetskih snaga je dovučeno u grad preko [[Volga|Volge]] unatoč neprijateljskoj paljbi. Njemačka nadmoćnost u oklopnicima je postala beskorisna u uličnim borbama po ruševinama zgrada i razrovanim ulicama. Žestoka borba prsa o prsa po ulicama, u zgradama i stubištima se nastavila mjesecima. [[Crvena armija]] je maklamaknula svoje strateške pričuve iz Moskve prema dolnjojdonjoj Volzi, prebacivši sve dostupne zrakoplove iz cijele zemlje u Staljingradsko područje.
 
Nijemci i njihovi saveznici su izgubili četvrtinu njihovih angažiranih snaga na istočnom bojištu, nikad se ne oporavivši od ovog poraza. Ukupne žrtve na obima stranama po procjenama iznose između jednog i dva milijuna, sve to unutar razdoblja od dvjesta dana.