Razlika između inačica stranice »Sibinjske žrtve«

Dodano 50 bajtova ,  prije 7 godina
m
m (Ispravak poveznice)
Antun Perković je pokopan na sibinjskom groblju i na grobu mu se nalazi spomenik s natpisom, a svi ostali ukopani su [[21. veljače]] na groblju [[Sv. Juraj|sv. Đurđa]] između Bilica i Zagrađa. Njihov grob obilježavao je spomenik s imenima i tekstom. Nakon napuštanja groblja [[Sv. Juraj|sv. Đurđa]] u poslijeratnom razdoblju, kosti i nadgrobni je spomenik te sedmorice palih prenesen je u dvorište crkve [[sv. Mihovil|sv. Mihovila]] u Grižićima. Zadušnice za poginule u [[Sibinj|Sibinju]] te njihovu braću u žrtvi koji su pali u [[Slavonski Brod|Brodu]], održane su [[23. veljače]] u [[zagrebačka katedrala|zagrebačkoj katedrali]]. Zadušnicama je, uz mnoštvo naroda, prisustvovao i predsjednik [[Hrvatska seljačka stranka|HSS-a]] [[Vlatko Maček|dr. Vlatko Maček]].
 
Sutradan, [[20. veljače]], palo je od metaka brodskih žandara na istočnom ulazu u [[Slavonski Brod|Brod]], kod groblja, šest seljaka iz [[Rušćica|Ruščice]] i [[Gornja Vrba|Gornje Vrbe]] ([[Vrbske žrtve]]). Osim toga su uhićeni i upućeni u zatvor Sreskog načelništva u [[Slavonski Brod|Slavonskom Brodu]], a potom i u [[Zagreb]] i [[Beograd]] Andrijevčani Stjepan Luić-Šarić, Marko Karakaš i Stanko Luić.
 
Raspoloživi podatci govore da je Marko Karakaš kažnjen na 30 dana zatora i globom od 500 [[jugoslavenski dinar|dinara]]. Stjepan Luić-Šarić upućen je početkom travnja na istragu u Državni sud za zaštitu države u [[Beograd]], no sredinom rujna oslobođen je optužbe. Nije zabilježena kazna Stanka Luića. U postupku protiv šestorice optuženih najteže je prošao Filip Juretić iz [[Sibinj|Sibinja]]. Nakon nečuvenih zlostavljanja, u studenom [[1935.]] u Beogradu optužen da je htio ubiti žandara Grubića, no kako se optužnica nije mogla dokazati, bio je osuđen na tri godine zatvora. Filip Juretić postao je kasnije članom Društva hrvatskih političkih zatvorenika sa sjedištem u Zagrebu. Karlu Krajačiću iz Krajačića određena je kazna od godine dana zatvora.