Hrvatsko-ugarska nagodba: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: brisanje 11 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q195384 na Wikidati
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:Rijecka krpica HDA 300109.jpg|thumb|250px|Hrvatsko-ugarska nagodba te članak 66., tzv. riječka krpica]]
'''Hrvatsko-ugarska nagodba''' je sporazum izaslanstva [[Hrvatski sabor|Hrvatskog sabora]] i [[Ugarski sabor|Ugarskog sabora]], sklopljen [[1868.]] godine, kojim je uređen položaj [[Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije]] i [[Kraljevina Ugarska|Kraljevine Ugarske]]<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/232289.html Ustav Republike Hrvatske]</ref> unutar ugarskog dijela [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske Monarhije]] i ustroj središnje vlasti u Hrvatskoj temeljem kojega su Ugarski i [[Hrvatski sabor]] donijeli odgovarajuće zakone.<ref name="Pravni leksikon">''[[Pravni leksikon]]'', Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2006.</ref> Sadržavala je 70 paragrafa i predstavljala temeljni zakon hrvatsko-ugarskih državnih i političkih odnosa u Monarhiji. Njime se iskazivala nerazdruživost [[translajtanija|zemalja krune sv. Stjepana]].<ref name="Proleksis">''[[Opća i nacionalna enciklopedija]]'': [http://proleksis.lzmk.hr/27232/ Hrvatsko-ugarska nagodba]</ref>
 
Nakon što je [[1867.]] sklopljena [[Austro-Ugarska nagodba]] dotadašnja je jedinstvena [[Habsburška Monarhija]] podijeljena na austrijski i ugarski dio. Prema novonastalom državnopravnom ustroju [[Dalmacija]] i hrvatski dio [[Istra|Istre]], zajedno sa slovenskim zemljama, ušle su u [[cislajtanija|austrijski dio Monarhije]], a banska Hrvatska, zajedno s Vojvodinom u ugarski. <ref>[http://www.matica.hr/HRRevija/revija2008_2.nsf/AllWebDocs/_Absolutismus_in_Kroatien__Iso_Krsnjavi_i_Scotus_Viator_o_Hrvatskoj_u_doba_banovanja_Pavla_baruna_Raucha Matijević, Z., ''"Absolutismus in Kroatien" Iso Kršnjavi i Scotus Viator o Hrvatskoj u doba banovanja Pavla baruna Raucha'', Matica hrvatska, broj 2, Godište VIII/2008.]</ref>
 
Po nagodbi Hrvatska je samostalna na području zakonodavstva, uprave, bogoštovlja i nastave i pravosuđa. Ostali su poslovi zajednički. Glavni su bili problemi nagodbe činjenica da Hrvatska nije dobila samostalnost na području financija kao i neriješen problem pripadnosti Rijeke što je riješeno "provizorijem", "privremenim" rješenjem koji je u praksi išao u korist Mađara.<ref>[http://www.crohis.com/hrvatska19st.htm Hrvatska u 19. stoljeću]</ref>
Redak 11:
Sabor se sastao [[8. siječnja]] [[1868.]] U kraljevinski odbor ([[Hrvatska regnikolarna deputacija|regnikolarnu deputaciju]]) [[30. siječnja]] izabrani su sami unionisti: [[Julije Janković|Julije grof Janković]], [[Ladislav Pejačević|Ladislav grof Pejačević]], [[Koloman Bedeković]], [[Antun Vakanović]], dr. [[Mirko Suhaj]], [[Ignjat Brlić]], [[Jovan Živković]], [[Josip Žuvić]], [[Ante Stojanović]], [[Janko Car]], [[Pavao Batagliarini]] i [[Stjepan Vuković]]. Hrvatski kraljevinski odbor uputio se [[27. travnja]] u [[Pešta|Peštu]], gdje je dugo raspravljao s ugarskim kraljevinskim odborom. Koncem srpnja 1868. odbori su uglavili Nagodbu.<ref name="Horvat" />
 
==Položaj Hrvatske u Austro-Ugarskoj Monarhiji==
Prema tekstu Nagodbe, Ugarska te Hrvatska, Slavonija i Dalmacija čine državnu zajednicu, njihov [[kralj]] se kruni jednom krunom, jednim krunidbenim aktom, o čemu se izdaje zajednička krunidbena povelja, i to u izvorniku na [[mađarski|mađarskom]] i [[Hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]]. Temeljem ovih odredaba Trojedna Kraljevina dobila pravni status kakav nije imala niti jedna zemlja unutar Monarhije, ali ona ipak nije bila [[država]], jer se njezin subjektivitet manifestirao samo u odnosu prema Ugarskoj, dok je već u odnosu prema [[Austrija|Austriji]], a napose prema inozemstvu, Hrvatska bila sastavni dio Ugarske, odnosno Austro-Ugarske.<ref>[[Ladislav Heka]], ''[http://hrcak.srce.hr/file/39787 Hrvatsko-ugarska nagodba u zrcalu tiska]'',Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 28, br. 2, 931-971 (2007)</ref>
 
Odredbama Nagodbe, [[Trojednica|Hrvatska]] je u većini poslova postala ovisna o [[Ugarska|Ugarskoj]]. [[Ban]]a je imenovao kralj na prijedlog ugarskoga ministra predsjednika, a odgovornost ministra za Hrvatsku i Slavoniju izuzeta je od [[sabor|Hrvatskoga sabora]] i podređena zajedničkom saboru u Pešti. Iako je službeni jezik u Hrvatskoj bio [[hrvatski]], a zajednički su poslovi trebali biti dvojezični, u praksi je (posebno u doba pojačane [[mađarizacija|mađarizacije]]) dolazilo do učestalih kršenja tih odredbi.<ref name="Proleksis" />
 
==Zajednički hrvatsko-ugarski poslovi==
Line 28 ⟶ 30:
 
Naknadnim djelovanjem ugarske vlasti, u originalni dokument je ubačena Riječka krpica i to u obliku doljepljenog dodatka naziva "član 66.". Tim su činom grad [[Rijeka]], njegova luka i cjelokupni riječki kotar, pripali Ugarskoj uz dopuštenje da o riječkoj autonomiji odluku donesu zastupnici grada i Ugarskog i Hrvatskog sabora. Zastupnici Ugarske i Rijeke su primorali Hrvatski sabor da prihvate upravu središnje ugarske vlade nad Rijekom, ali da takvo stanje bude privremeno. Ovu odluku je u srpnju 1870. potvrdio i car [[Franjo Josip I]].
 
== Financijski dio ==
 
U financijskom dijelu Nagodbe (članci 11–30) za zajedničke poslove [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] utvrđena je 1868. godine tangenta od 93,56% za [[Ugarska|Ugarsku]], a 6,44% za [[Trojednica|Hrvatsku]]. Za autonomne poslove dogovoren je paušal od 2,2 milijuna forinta, a sva su se ostala sredstva slijevala u zajedničku riznicu kojom su upravljali Mađari. Prilikom prve revizije financijske nagodbe 1873. paušal je povećan na 45%, ali su se i ta sredstva pokazala nedovoljnima te je ban [[Ivan Mažuranić]] uoči nove revizije 1878. zahtijevao da se ona uskladi s potrebama Hrvatske uz sjedinjenje s [[Vojna krajina|Krajinom]].<ref name="Proleksis" />
 
Neznatno promijenjenu financijsku nagodbu kralj je sankcionirao 1880, ali je Vojna krajina sve do 1887. imala zaseban financijski proračun. Novi je zakon potvrđen 1889. i tom je prilikom tangenta smanjena na 44%, pri čem su izvan obračuna ostale carine, vojna taksa, trošarine na meso i vino te župnički bir. Vrijednost stare Nagodbe produljivana je do 1902. [[Narodni pokret 1903. godine|Poslije nemira 1903.]] ugarska je vlada bila prisiljena popustiti glede financijskih ograničenja te je 1906. kralj sankcionirao četvrtu financijsku nagodbu, na osnovi koje je tangenta modificirana elastičnije. Nova financijska nagodba trebala je biti revidirana 1913., ali osim početnih pregovora nije nikada sklopljena zbog izbijanja [[prvi svjetski rat|I. svjetskoga rata]].<ref name="Proleksis" />
 
==Revizija Nagodbe==