156. brigada HV: razlika između inačica

[[8. listopada]] [[1991.]] formira se i 2. bojna ZNG-a Makarska kojom zapovjeda Matko Andrijašević. Glavni stožer HV-a na prijedlog Zapovjedništva općina Makarska i Vrgorac [[21. prosinca]] [[1991.]] donosi odluku o ustrojavanju 156. brigade HV-a u koju su ukopljenje dvije bojne Makarskog ZNG-a (kao 1. i 2. bojna) i vrgoračka bojna ZNG-a ( kao 3. bojna), te se odmah krenulo na formiranje i drugih pristožernih, pratećih i specijaliziranih postrojbi brigade. Također, sastavni dio ove brigade činile su neke elitne postrojbe koje su postepeneo uvođenje u sastva brigade kao: Jedinica za posebne namjene-JPN "Kobac", [[Satnija "Lovac"|Interventni vod-IV "Lovac"]](iz sastava [[HOS]]-a) i Saznajno-izvidnička postrojba-SIP "Mufloni".

Nakon obrane doline Neretve i Dubrovnika, te potpisivanja ˝Sarajvskog primirija˝ snage brigade u siječnju 1992. se izmještaju na područije Štedrica - Topolo i tu vrše obrambene zadaće. U ožujku 1992. JNA kreće u napad na dolinu Neretve iz pravca Bosne i Hercegovine pa je cijela 156. brigada angažirana u obrani šireg područja Metkovića. U travnju 1992. snage 156. brigade angažiran se kao pomoć [[HVO]]-u u obrani Čapljine i Stolca, dok je 3. vrgoračka bojna u obrani općine [[Neum]]. U lipnju 1992. postrojbe 156. brigade ( 3. bojna, satnija HOS-a Lovac, protuoklopna skupina i pionirska desetina) sudjeluju u velikoj oslobodilačkoj akciji nazvanoj: [[Operacija Lipanjske zore]] u kojoj je oslobođen prostor Stolca, Čapljine i Mostara, te je uklonjena opasnost za grad Metković i dolinu Neretve. Brigada nije imala gubitaka u akciji osim nekoliko ranjenih vojnika. [[18. lipnja]] [[1992.]] predsjednik Tuđman izdaje zapovijed o demobilizaciji dijela pričuvnog sastva HV-a pa je [[30. lipnja]] [[1992.]] skoro cijela brigada demobilizirana, osim stotinjak vojnika koji su ustrojeni u Taktičku grupu 156. brigade, TG-156. TG sudjeluje u operacijama oslobađanja Dubrovačkog zaleđa, npr u [[Operacija Oslobođena zemlja]], [[Operacija Tigar]], itd. Prilikom operacije Oslobođena zemlja gine šest pripadnika brigade: Boro Bandić, Roso Markica - Visky, Tomislav Skočibušić - Tomo i Stipe Ursić - Bato pripadnici specijalne postrojbe ˝Kobac˝ 156. brigade HV-a i pripadnik 3. bojne 156. brigade HV-a Marin Franić. U listopadu 1992. ponovno se mobilizira 156. brigada za zadaće obrane Konavla,a brigada je dobila i novog zapovjednika; Marilea Stančića. 23. listopada brigada preuzima obranu Žiča pa do sela Kuna, na državnoj granici s BiH. Zapovjedno mjesto brigade je bilubilo u selu obodObod, a izmješteno zapovjedno mjesto (IZM) u selu Stravča. [[8. studenog]] [[1992.]] Hercegovački korpus [[VRS]] topnički je napao položaje 156. brigade kod Stravče, tom prilikom gine izvidnik Igor Juraković (rođ. 1960.), a više vojnika je ranjeno. Neprijatelj je stalno topnički djelovao, te ponekad pokušavao ubaciti izviđačko - diverzantske grupe ali bez uspjeha. Nakon povlačenja snaga 1. gardijske brigade ˝Tigrovi˝ početkom 1993., 156. brigada kao najveća postrojba na tom području je uz 163. brigadu postala glavni oslonac obrane Dubrovnika i šire okolice. [[15. siječnja]] [[1993.]] prilikom izviđanja gine časnik Sretan Stančić ( rođ. 1961.), a dvojica vojnika su ranjena.

Od listopada 1992. više nije bilo većih sukoba ali su česti bili topnički udari na naše snage, a povremeno je dolazilo i do manjih pješačkih sukoba. U jednom takvom sukobu [[16. svibnja]] i [[17. svibnja]] [[1993.]] pogibaju Ante Ujević (rođ. 1954.), te Stanko Blagojević (rođ. 1971.). 1994. godina je prošla bez većih sukoba, ipak te godine brigada je imala tri poginula ( Dražen Jakir, Željko Jelović i Ivica Maleš) i vševiše desetaka ranjenih pripadnika. VrijemVrijeme bez značajnijih ratnih djelovanja iskorišteno je za popunu, obuku i preustroj brigade. [[15. kolovoza]] [[1994.]] dolazi do velikog preustroja brigade koja tada prelazi u domobransku pukovniju kojoj se priključuje i Omiška bojna HV-a.

1995. godina donijela je posljednje iskušenja brigadi. nakon što je uspješno provedena [[Operacija Oluja]] snage Hercegovačkog korpusa [[12. kolovoza]] [[1995.]] kreću u ofenzivu s ciljen izbijanja na more. Prvog dana ofenzive srpsko topništvo je ispalilo više od 1500 projektila na položaje HV-a u Konavlima, a [[VRS]] je pješaki napla položaje 156. dp kod Ivanova Križa i Kupljenove Glave koji su odbijeni. Sllijedećih dvadeset i jedan dan [[VRS]] je neprestano topnički i ponekad pješaki napadala položaje postrojbi HV-a u Konavlima, a najčešće položaje 156. domobranske pukovnije. Poslijedni napad je odbijen [[2. rujna]] [[1995.]] nakon čega je nastupilo zatišje duž cijelog bojišta. Prilikom ove ofenzive na položaju kod Ivanova Križa [[18. kolovoza]] [[1995.]] poginuo je vojnik Ivan Družić ( rođ. 1956.), pripadnik omiške bojne. [[18. rujna]] [[1995.]] zapovjednik brigade postaje Ratko Dragović - Klek, izmjene su izvršene u sklopu planiranje akcije ˝Burini˝ čiji je ćiljcilj biobilo oslobađanje Trebinja ali do operacija nikada nije došlo zbog kraja rata. [[5. listopada]] [[1995.]] 156. dp preuzima nove položaje: pogranični pojas s Crnom Gorom, ana te položaje je izmještena 1. bojna dok je ostatak pukovnije i dalje bio u Konavoskim brdima. [[11. studenog]] [[1995.]] pogiba vojnik Dragan Tolić ( rođ. 1973.) kao posljednja žrtva u ratu. Na tim položajima 156. domobranska pukovnija dočekala je i kraj rata, posljednji pripadnici povučeni su s položaja [[2. veljače]] [[1996.]] kada osiguranje istih preuzimapreuzela granična policija, tada dolazi i do potpune demobilizacije pukovnije.

U brigadu je od samog početka bilo uključeno 2.000 boraca iz Makarske i Vrgorca. Tijekom dijelovanja na Južnom bojištu iz [[Split]]a, [[Sinj]]a, [[Omiš]]a i [[Kaštela]], sveukupno je kroz postrojbu prošlo 5.000 boraca, od toga oko 1000 dragovoljaca.