Kraljevina Ugarska: razlika između inačica

 

=== Austro-Ugarska (1867.-1918.) ===

[[Datoteka:Ethnographic map of hungary 1910 by teleki carte rouge.jpg|250px|minijatura|lijevo|Etnografski zemljovid Ugarske prema popisu iz 1910. i tadašnjoj metodologiji]]

Zbog vanjskih i unutarnjih problema pred kojima se [[Franjo Josip]] našao, postalo je neizbježno preoblikovanje ustroja čitave Monarhije, kako bi se očuvalo njezino jedinstvo. [[Austro-pruski rat]] s bitkama poput poput [[Viška bitka|Viške bitke]], i s konačnim porazom u [[bitka kod Sadove|Bitki kod Sadove]] iz srpnja [[1866.]], prisilili su cara na reforme. Procijenjeno je da je najvažnije postići dogovor s [[Mađari]]ma, te je postignut sporazum između [[beč]]kog dvora i Mađara koje je predvodio [[Franjo Dijak]]. Ovaj sporazum nazvan je [[Austro-ugarska nagodba]]. Tako je [[1867]]. sklopljena Austro-ugarska nagodba kojom je stvorena dvojna monarhija, koja je međutim urodila nezadovoljstvom među ostalim narodima Monarhije, posebice [[Česi]]ma, koji su se pozivali na [[Češko državno pravo]], ali i ostalim [[Slaveni]]ma. Ponovno je uspostavljeno ugarsko ustavno ustrojstvo, a Franjo Josip okrunjen je iste godine i za ugarskoga kralja [[kruna svetog Stjepana|krunom sv. Stjepana]]. Na toj krunidbi nije bilo izaslanika [[Hrvatski sabor|Hrvatskoga sabora]], budući da se Hrvati u tom trenutku nisu smatrali ugarskim podanicima (na krunidbi je bilo prisutno slavonsko izaslanstvo). Car je od Mađara tražio da se sporazume s [[Hrvati]]ma koji su se također pozivali na svoje [[Hrvatsko državno pravo|Državno pravo]], te je tako sljedeće godine, [[1868.]], sklopljena i [[Hrvatsko-ugarska nagodba]] kojom Hrvati pristaju biti dijelom [[zemlje Krune sv. Stjepana|Zemalja krune sv. Stjepana]], zadržavajući određenu autonomiju [[Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]]. S druge strane, [[Transilvanija]] je postala sastavnim dijelom Ugarske. Austro-Ugarska podijeljena je na taj način na dvije države kojima su zajedničke ostale osoba vladara, vanjski poslovi, vojska i gospodarska politika. U ugarskom dijelu monarhije svu je vlast imalo plemstvo, osobito magnati, o čemu svjedoči i činjenica da je 1880. samo 5,9% stanovništva imalo biračko pravo. Središnje vlasti u [[Budimpešta|Budimpešti]] započeli su provoditi snažnu mađarizaciju (u školama, javnim ustanovama, državnim poduzećima) na područjima koje su nastanjivali nemađarski narodi. Prvi [[premijer]] Zemalja Krune sv. Stjepana bio je [[Gyula Andrássy]]. Utjecaj što su ga u Monarhiji sada dobili Mađari omogućio im je uspješno spriječavanje bilo kakvih promjena koje bi išle prema priznavanju težnji Čeha ili [[južni Slaveni|južnih Slavena]] za novim preuređivanjem zemlje u trijalističkom obliku (Nijemci - Mađari - Slaveni). Usto, snažna nastojanja oko [[mađarizacija|mađarizacije]] u Ugarskoj, potakla su buđenje nacionalnoga otpora među [[Rumunji]]ma, [[Srbi]]ma i [[Slovaci]]ma. Prema popisu iz [[1910.]] u Ugarskoj, bez Hrvatske i Slavonije, 54% stanovništva govorilo je [[mađarski jezik|mađarskim jezikom]], 16% [[rumunjski jezik|rumunjskim jezikom]], 11% [[Slovački jezik|slovačkim]], 10% [[njemački jezik|njemačkim]]. Unatoč političkim problemima i nacionalnim trvenjima, ovo je bilo razdoblje intenzivnoga gospodarskog rasta, te je nekoć zaostalo Ugarsko Kraljevstvo početkom [[20. stoljeće|20. stoljeća]] preraslo u modernu, industrijaliziranu zemlju, premda je poljoprivreda ostala dominantna gospodarska grana. Velik broj današnjih mađarskih ustanova, kao i administrativni ustroj potječu iz ovoga razdoblja.