Septuaginta: razlika između inačica

Nastanak prijevoda prožet je [[legenda|legendom]]. Pseudo-Aristej, dvoranin i prijatelj egipatskog kralja [[Ptolemej II. Filadelf|Ptolomeja II., Filadelfa]] (285.–247. pr. Kr.), pripovijeda u pismu svome bratu Filokratu kako je kralj Filadelf u Aleksandriji podigao [[Aleksandrijska knjižnica|knjižnicu]]. Na nagovor Demetrija Falerija predstojnika knjižnice htio je svoju knjižnicu obogatit i svetim [[židovi|židovskim]] knjigama prevedenim na grčki. Da bi stekao naklonost Židova, pusti na slobodu židovske robove koje je zarobio njegov otac [[Ptolemej I Soter|Ptolemej I]]. Pošalje Eleazaru, [[veliki svečeniksvećenik|velikom svećeniku]] poslanstvo s bogatim darovima da prikaže svoju pobožnost i zahvalnost najvišem [[Bog|Bogu]], kome duguje blagostanje u svojem kraljevstvu i moli da mu pošalje muževe, razborite i vješte hebrejskome i grčkome jeziku, kako bi preveli [[Zakon]] ([[Tora]], [[Petoknjižje]]) na grčki. Eleazar udovolji molbi i pošalje 72 učena muža (6 iz svakoga od 12 izraelskih [[pleme|plemena]]). Kralj ih svečano primi u Aleksandriji. Priredi im svečane bankete kroz 7 dana te je mogao sa svakim porazgovarati. Zatim ih smjesti u samotno mjesto na otoku [[Faros|Farosu]] kod Aleksandrije. Oni su svoj posao završili u 72 dana. Kad je njihov prijevod bio gotov, pročitan je narodu i svi su u jedan glas povikali da je prijevod vjeran. Prema okruglom broju 70 (broj označava narode svijeta) taj je prijevod prozvan prijevodom Sedamdesetorice (LXX).