Kraljevina Mađarska: razlika između inačica

{{Radovi}}

[[Datoteka:Magyarorszag 1920.png|250px|minijatura|desno|Raspad Zemalja Krune sv. Stjepana u Trianonu]]

U siječnju [[1920.]] održani su prvi izbori s općim pravom glasa za muškarce i žene u političkoj povijesti Mađarske. Samo glasovanje nije imalo puni demokratski legitimitet, budući da je dio lijevih stranaka i pokreta bio zabranjen, a dio je bojkotirao izbore. U jednodomnom parlamentu desnica je imala ogromnu većinu. U ožujku je parlament i službeno poništio [[Austro-ugarska nagodba|Austro-ugarsku nagodbu]] iz [[1867.]], a u Mađarskoj je obnovljena [[monarhija]], dok je izbor [[kralj]]a odgođen do smirivanja prilika. Umjesto kralja izabran je [[namjesnik]] u osobi [[Miklós Horthy|Miklósa Horthyja]], s ovlastima imenovanja premijera, pravom veta na zakone, pravom sazivanja i raspuštanja parlamenta i vrhovnim zapovjedništvom nad oružanim snagama. Nakon pregovora u [[Pariz]]u, Mađarska je potpisala [[4. lipnja]] [[1920.]] bila prisiljena potpisati [[Trianonski sporazum]] kojim je ostala bez dvije trećine zemalja koje su joj pripadale u Autro-Ugarskoj. Gotovo trećina od ukupno 10 milijuna [[Mađari|Mađara]] našla se u drugim zemljama. Osim Hrvatske i Slavonije koje su imale poseban status, Mađarska je ostala bez [[Prekmurje|Prekmurja]] i [[Međimurje|Međimurja]], te dijela [[Bačka|Bačke]] i dijela [[Baranja|Baranje]] koji su pripojeni [[Kraljevina SHS|Kraljevini SHS]]. Dio [[Banat]]a priopao je također Kraljevini SHS, a drugi dio [[Rumunjska|Rumunjskoj]] (Beograd je bio prisiljen ustupiti Rumunjskoj podrujčje oko [[Temišvar]]a i povući se iz [[Pecs]]a). Čitava [[Transilvanija]] pripala je Rumunjkoj, tzv. Gornja Ugarska, odnosno [[Slovačka]] s potkarpatskim područjem, ušla je u sastav [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]], a jedan manji dio pripao je i [[Poljska|Poljskoj]]. Veći dio [[Gradišće|Gradišća]] pripao je nakon [[plebiscit]]a [[Austrija|Austriji]]. Nove međunarodne granice odvojile su mađarska industrijska postrojenja od osnovnih materijala, a mađarska industrija i poljoprivreda ostala se bez većeg dijela svoga tradicionalnog tržišta. Znatno su smanjeni izvori drvnog materijala, obradive površine smanjene su za 43%, a drastično su smanjeni i izvori željezne [[rude]]. S druge strane, u Mađarskoj je ostalo oko 51% stanovništva zaposlenog u industriji i oko 56% industrije, od čega čak 82% teške industrije, kao i 70% banaka.

Horthy je u srpnju [[1920.]] premijerom imenovao [[grof]]a [[Pál Teleki|Pála Telekija]], čija je desničarska vlada ograničila primanje „politički nesigurnih elemenata“ na sveučilišta, što se najčešće odnosilo na [[Židovi|Židove]]. Kako bi utišala seljačko nezadovoljstvo, vlada je razdijelila 3.850 četvornih kilometara obradivog zemljišta manjim gazdinstvima. Telekijeva vlada morala je podnijeti ostavku nakon sukoba s [[Karlo I., car Austrije|Karlom IV.]] koji je polagao pravo na mađarsko prijestolje. To je dovelo do podjele na mađarskoj političkoj sceni koju je dobro znao iskoristiti grof [[István Betheln]] koji je osnovao novu Stranku jedinstva, a Horthy ga je imenovao premijerom. Nakon što ni u drugom pokušaju nije uspio doći na mađarsko prijestolje, u listopadu [[1921.]] umro je Karlo IV. Kroz sljedećih deset godina Bethlen je dominirao mađarskom politikom, reformiravši izborni zakon, zapošljavajući svoje pristalice u državnom aparatu i manipulirajući izborima u ruralnim područjima. Obnovio je red u zemlji dajući dobra mjesta radikalnim kontrarevolucionarima u zamjenu za prestanak nasilja protiv Židova i ljevičara. Već [[1921.]] sklopio je sporazum sa socijal-demokratima i [[sindikat]]ima, legalizirajući, između ostaloga, njihove aktivnosti i oslobodivši političke zatvorenike, u zamjenu za socijalni mir i prestanak širenja antimađarske propagande. Uveo je [[1922.]] Mađarsku u [[Liga naroda|Ligu naroda]] i počeo otklanjati njezinu međunarodnu izolaciju sklopivši [[1927.]] sporazum o prijateljstvu s [[Italija|Italijom]]. Kroz cijelo razdoblje nastojanje oko revizije Trianonskog sporazuma bilo je vodeća linija mađarske politike koja je služila i za zataškavanje gospodarskih i unutarnjih političkih problema. [[1932.]], u vrijeme [[Velika depresija|Velike depresije]] političko je raspoloženje otišlo još desnije, a Horthy je premijerom imenovao [[Gyula Gömbös|Gyulu Gömbösa]] koji je Mađarsku uveo u užu suradnju s [[Njemačka|Njemačkom]] s kojom je potpisao sporazum kojim je mađarsko gospodarstvo izvučeno iz depresije ali je postalo i ovisno o Njemačkoj, kako u pogledu sirovina, tako i u pogledu tržišta. [[Adolf Hitler]] Mađarskoj je ponekad obećavao povrat izgubljenih teritorija, a ponekad prijetio vojnom intervencijomi ekonomskim pritiskom, kako bi je natjerao na podršku [[nacizam|nacističkoj]] politici. [[1935.]] osnovana je i mađarska fašistička stranka. Gömbösev nasljednik na premijerskom mjestu Kálmán Darányi nastojao je smanjiti njemački pritisak, donijevši zakon kojim je židovska prisutnost po profesijama ograničena na 20%, no to nije zadovoljilo ni Nijemce ni mađarske radikale. Nakon Darányijeve ostavke u svibnju [[1938.]], premijer postaje Béla Imrédy koji je ispočetka nastojao poboljšati odnose s [[Velika Britanija|Velikom Britanijom]], no nakon [[Anschluss]]a Austrije, u ožujku iste godine, ponovno je od jeseni prisiljen osloniti se na [[Treći Reich]] i [[Italija|Italiju]]. Kako bi si osigurao položaj na desnici, Imrédy je potiskivao sve suparnike, pa je i fašistička stranka zabranjena, a preustrojio je vladu na totalitarističkim osnovama i donio još oštriji Drugi židovski zakon. Taj je zakon potvrdila i sljedeća vlada na čelu s [[Pál Teleki|Pálom Telekijem]].

 

[[Datoteka:TeritorialGainsHungary1920-41.svg|250px|minijatura|desno|Mađarska 1941.-1944.]]

Uoči i za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] mađarski je teritorij ponovno povećan, osobito [[Bečke arbitraže|Bečkim arbitražama]]. Već [[1938.]] Mađarskoj je uz posredovanje Trećeg Reicha i Italije Prvom bečkom arbitražom vraćen južni dio [[Slovačka|Slovačke]], a [[1940.]] Drugom bečkom arbitražom i sjevernu [[Transilvanija|Transilvaniju]]. [[20. studenog]]a [[1940.]] Mađarska pristupa [[Trojni pakt|Trojnom paktu]], a u prosincu potpisuje i Sporazum o vječnom prijateljstvu s [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinom Jugoslavijom]]. U travnju [[1941.]], nakon [[puč]]a u Jugoslaviji, Hitler traži od Mađarske potporu u napadu na tu zemlju. Teleki tada izvršava samoubojstvo, a premijer postaje desničarski radikal [[László Bárdossy]] koji vodi zemlju u rat, te zauzima [[Bačka|Bačku]], [[Prekmurje]] i [[Međimurje]] ([[NDH]] nije nikad priznala Mađarsku vlast u Međimurju). [[1. srpnja]] [[1941.]] Mađarska ulazi i u rat protiv [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]]. Horthy prisiljava Bárdossyja na odstup, a premijer postaje Miklós Kállay koji i dalje daje podršku Njemačkoj, ali i započinje pregovore sa zapadnim [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]. U [[Bitka kod Staljingrada|Bitci kod Staljingrada]] mađarska vojska doživljava težak poraz. Nakon toga, svjestan mađarskoga približavanja Saveznicima, Hitler u ožujku [[1944.]] odlučuje okupirati zemlju. Iz Mađarske je tada deportirano 437.402 [[Židovi|Židova]]. U kolovozu Horthy imenuje antifašističkoga premijera, a u rujnu 1944. sovjetske snage prelaze mađarsku granicu. [[15. kolovoza]] potpisano je primirje sa Sovjetskim Savezom, no mađarska se vojska nastavlja boriti. [[20. siječnja]] [[1945.]] nova privremena vlada sklapa ponovno primirje sa Sovjetskim Savezom, a sovjetske operacije u Mađarskoj službeno završavaju [[4. travnja]] iste godine.