Dalmatski jezik: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m poveznice |
(sažetak izmjene uklonjen) |
||
Redak 30:
Prodiranjem slavenskog hrvatskog jezika, a kasnije i venecijanskog te talijanskog, dalmatski se govorni jezik postupno gasi. Smatra se da je prvo nestala zadarska inačica ovog govora.
Govornici dalmatskog jezika živjeli su u obalnim gradovima današnje Hrvatske ([[Zadar]], [[Trogir]], [[Split]], [[Dubrovnik]]) i Crne Gore ([[Kotor]]), te na današnjim hrvatskim otocima [[Krk]]u, [[Cres]]u i [[Rab]]u. Najpoznatiji dijalekti dalmatskog jezika bili su veljotski (''viklasun'') s otoka [[Krk]]a (''Veglia''), raguški koji se nekoć govorio u [[Dubrovnik]]u (''Ragusa'') i dijalekt koji se govorio u [[Zadar|Zadru]] (''
Zadnji govornik dalmatskog jezika (veljotskog dijalekta) bio je [[Tuone Udaina]] koji je 1898. poginuo od mine. Na temelju njegovog poznavanja tog jezika, austrougarski jezikoslovac [[Matteo Bartoli]] koji ga je posjetio [[1897]]. napisao je rad o dalmatskom jeziku u kojem je zabilježeno oko 2800 riječi, te priče i događaji iz Udainovog života. Ovo djelo izvorno je napisano na talijanskom jeziku, a objavljeno je na njemačkom 1906. godine.
| |||