Kraljevina Mađarska: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Redak 72:
 
U siječnju [[1920.]] održani su prvi izbori s općim pravom glasa za muškarce i žene u političkoj povijesti Mađarske. Samo glasovanje nije imalo puni demokratski legitimitet, budući da je dio lijevih stranaka i pokreta bio zabranjen, a dio je bojkotirao izbore. U jednodomnom parlamentu desnica je imala ogromnu većinu. 1. ožujka 1920. sastavljena je koalicija desnih stranaka te je Mađarska ponovno postala ustavna monarhija. U ožujku je parlament i službeno poništio [[Austro-ugarska nagodba|Austro-ugarsku nagodbu]] iz [[1867.]], a u Mađarskoj je obnovljena [[monarhija]]. Međutim, bilo je očigledno da Antanta neće dopustiti povratak habsburgovca Karla IV. za kralja. Kako su građanski nemiri i potresi u društvu bili preveliki za miran izbor kralja, odlučeno je da će regent predstavljati monarhiju. Izbor je pao na [[Miklós Horthy|Miklósa Horthyja]], posljednjeg zapovjednika Austro-ugarske ratne mornarice. Horthy s ovlastima imenovanja premijera, pravom veta na zakone, pravom sazivanja i raspuštanja parlamenta i vrhovnim zapovjedništvom nad oružanim snagama zauzimao je dotadašnji položaj kralja u Austro-Ugarskoj.<ref>Sinor, Denis. 1959. ''History of Hungary'', London: George Allen and Unwin Ltd. Pp. 289</ref><ref>Sinor, p. 289</ref> [[Sándor Simonyi-Semadam]] bio je prvi premijer u Regenstvu.
[[Datoteka:MagyarorszagTrianon 1920consequences.png|200px|minijatura|lijevo|Raspad Zemalja Krune sv. Stjepana u Trianonu]]
Nakon pregovora u [[Pariz]]u, Mađarska je potpisala [[4. lipnja]] [[1920.]] bila prisiljena potpisati [[Trianonski sporazum]] kojim je ostala bez dvije trećine zemalja koje su joj pripadale u Autro-Ugarskoj. Gotovo trećina od ukupno 10 milijuna [[Mađari|Mađara]] našla se u drugim zemljama. Osim Hrvatske i Slavonije koje su imale poseban status, Mađarska je ostala bez [[Prekmurje|Prekmurja]] i [[Međimurje|Međimurja]], te dijela [[Bačka|Bačke]] i dijela [[Baranja|Baranje]] koji su pripojeni [[Kraljevina SHS|Kraljevini SHS]]. Dio [[Banat]]a priopao je također Kraljevini SHS, a drugi dio [[Rumunjska|Rumunjskoj]] (Beograd je bio prisiljen ustupiti Rumunjskoj područje oko [[Temišvar]]a i povući se iz [[Pecs]]a). Čitava [[Transilvanija]] pripala je Rumunjskoj, tzv. Gornja Ugarska, odnosno [[Slovačka]] s potkarpatskim područjem, ušla je u sastav [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]], a jedan manji dio pripao je i [[Poljska|Poljskoj]]. Veći dio [[Gradišće|Gradišća]] pripao je nakon [[plebiscit]]a [[Austrija|Austriji]]. Nove međunarodne granice odvojile su mađarska industrijska postrojenja od osnovnih materijala, a mađarska industrija i poljoprivreda ostala se bez većeg dijela svoga tradicionalnog tržišta. Znatno su smanjeni izvori drvnog materijala, obradive površine smanjene su za 43%, a drastično su smanjeni i izvori željezne [[rude]]. S druge strane, u Mađarskoj je ostalo oko 51% stanovništva zaposlenog u industriji i oko 56% industrije, od čega čak 82% teške industrije, kao i 70% banaka.