Galikanizam: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 9:
:2. Da svjetovni vladari smiju sazivati sinode i koncile, te da papa ne može odbiti odluke koncila;
:
:3. Da se ustupci koje su u dijelovima Francuske tijekom stoljeća davali razni pape u pogledu prava svjetovnih vladara nad crkvenim poslovima, tzv. "Galikanske privilegije" - neizmjenjive. Potpisnicu nisu točno nabrojali postojeće i tobožnje papinske ustupke tijekom povijesti; prema nekim popisima iz tog doba bile bi među "Galikanskim povlasticima" npr. da francuski biskupi ne smiju napustiti teritorij Francuske i putovati u Rim bez dozvole Kralja; da državni dužnosnici ne smiju biti ekskomunicirani zbog čina koje su obavili u izvršavanju svoje službe; da biskupi kojima se ne sviđa neki papinski dekret mogu odbiti njihovu provedbu dok njihovu žalbu ne razmotri naredni ekumenski koncil);
:
:4. Da su odluke pape - izmjenjive, ako ih pojedina mjesna crkva (čiji su članovi apsolutno podložni svojem monarhu) odbija.<ref>[http://www.newadvent.org/cathen/04288a.htm] "Catholic Encyclopedia 1905. -1914.", "Gallicanism"</ref>
Redak 15:
Makar su Galikanski članci napisani na način da ih može razumijeti samo dobro obrazovana elita, sukob između Pape i Kralja je ubrzo postao svima očit.
Kralj Luj XIV. je nakon vrlo odlučnog protivljenja [[Inocent XI.|pape Inocenta XI.]] (zapravo, otvorenog i kompliciranog sukoba, u kojem je znatan dio francuskog klera bio izložen kaznama svjetovnih vlasti) 1693. godine povukao "Galikanske članke"; ali time galikanska ideja nije posve nestala: osobito je oživjela na počecima [[Francuska revolucija|Francuske revolucije (1789.)]], kada se od klera pod prijetnjom izgona tražilo da položi prisegu odanosti Republici
Ideje galikanizma slijede teološku misli [[Gvelfi i gibelini|gibelina]] - onih kršćana koji su sukobima između Crkve i svjetovnih vlasti zauzimali stajališta u prilog svjetovnih vlasti. Osobito su nalik idejama talijanskog intelektualca [[Marsilije Padovanski|Marsilija Padovanskog]], teologa koje je poslužio [[Ludovik IV., car Svetog Rimskog Carstva|caru Ludoviku IV.]] u njegovom sukobu sa papom - naime je Ludovik IV. 1328. godine s vojskom ušao u Rim, te se radi pokazivanja prezira prema [[Ivan XXII.|papi Ivana XXII.]], ali i radi iskazivanja privrženosti teološkim idejama Marsilija Padovanskog, dao okruniti carskom krunom iz ruku jednog rimskog plemića. Potom je - zacijelo prema nacrtu Marsilija Padovanskog - Luj IV. izdao dekret kojim proglašava smjenu pape Ivana XXII., zbog hereze.
| |||