Galikanizam: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 3:
Za galikance je bilo karakteristično da vlast pape iz Rima nad Crkvom u Francuskoj smatraju "stranim utjecajem" (pogrdno ga nazivajući "ultramontanizam", utjecaj "preko planine"), te su htjeli učinkovitost akata [[Sveta stolica|Svete stolice]] učiniti ovisnim o kraljevom odobrenju (placet).
 
Procvat galikanskih ideja nastupio je za vrlo dugovječne vladavine [[Luj XIV., kralj Francuske|Luja XIV.]] (1643- 1715.); on je 1682. godine sazvao okuanje na kojemu su galikanskim idejama sklonih trideset i šest prelata (biskupa i opata), te trideset i četiri svećenika koji su trebali predstavljati kler iz čitave Francuske potpisali tzv. "Galikanske članke". Ta četiri "Galikanska članka" napisana su na način da je za njihovo razumijevanje potrebno dobro poznavanje povijesti i teologije (npr. pozivalo se na odluke [[Sabor u Konstanci|Koncila u Konstanci]] iz 15. stoljeća. Pojednostavljeno, oni govore:
 
:1. Da suvereni vladari nisu podložni vlasti Crkve u pogledu svjetovnih stvari, te da se istodobno podanici tih vladara ne mogu biti oslobođeni od podložnosti njihovim odredbama pozivom na svoju vjeru ili odredbe crkvenih vlasti;
Redak 17:
Kralj Luj XIV. je nakon vrlo odlučnog protivljenja [[Inocent XI.|pape Inocenta XI.]] (zapravo, otvorenog i kompliciranog sukoba, u kojem je znatan dio francuskog klera bio izložen kaznama svjetovnih vlasti) 1693. godine povukao "Galikanske članke"; ali time galikanska ideja nije posve nestala: osobito je oživjela na počecima [[Francuska revolucija|Francuske revolucije (1789.)]], kada se od klera pod prijetnjom izgona tražilo da položi prisegu odanosti Republici - pri čemu je prisega uključivala postavke galikanizma; većina je klera to bila odbila.
 
Ideje galikanizma slijede teološku misli [[Gvelfi i gibelini|gibelina]] - onih kršćana koji su sukobima između Crkve i svjetovnih vlasti zauzimali stajališta u prilog svjetovnih vlasti. Osobito su nalik idejama talijanskog intelektualca [[Marsilije Padovanski|Marsilija Padovanskog]], teologaliječnika koječija jesu poslužioteološka promišljanja poslužila [[Ludovik IV., car Svetog Rimskog Carstva|caru Ludoviku IV.]] u njegovom sukobu sa papom - naime je Ludovik IV. 1328. godine s vojskom ušao u Rim, te se radi pokazivanja prezira prema [[Ivan XXII.|papi Ivana XXII.]], ali i radi iskazivanja privrženosti teološkim idejama Marsilija Padovanskog, dao okruniti carskom krunom iz ruku jednog rimskog plemića. Potom je - zacijelo prema nacrtu Marsilija Padovanskog - Luj IV. izdao dekret kojim proglašava smjenu pape Ivana XXII., zbog hereze.
 
Srodne ideje na njemačkom govornom području poznate su pod imenom [[Jozefinizam|"jozefinizam"]].