Vasilij seje rodiorođen [[1901]]. godine u mjestu [[Sofilovka]] na području Ruskog Carstva. Za razliku od gotovo svih budućih visokih Sovjetskih dužnosnika tijekom svoga školovanja i mladosti on ne pristupa [[komunističkaKomunistička partija Sovjetskog Saveza|komunističkoj partiji]] nego to čini tek u svibnju [[1927]]. godine (kada je imao 26 godina) u trenutcima kada već ima diplomu fakulteta i posao. Taj njegov prvi posao je bio u metalurškoj tvornici gdje dočekuje [[1931]]. godine obavjest da ga [[SSSR]] šalje na dopunsku edukaciju u [[SAD]] na [[Carnegie Institute of Technology]] u [[PitsburgPittsburgh, Pennsylvania|Pittsburg]]u. Zahvaljujući tamo stečenom znanju od [[1937]]. godine u svojoj domovini Kuznjecov će obavljati samo državne poslove povezane s industrijom. Prva od tih dužnosti je u državnom ministarstvu za tešku industriju nakon čega [[1940.]] godine postaje zamjenik predsjedavajućeg u državnom zavodu za planiranje. Tijekom rata [[1944.]] godine Kuznjecov postaje predsjednik [[sindikat]]a SSSR-a, a ubrzo potom [[1946].] godine je i predsjednik jednog doma Sovjetskog parlamenta. Smrću [[Staljin]]a 1953. godine postaje očito kako je on Kuznecov bio njegov kadar pošto je odmah izbačen iz sindikata i prezidijuma Vrhovnog Sovjeta u koji je ušao tek [[1952.]] godine. Taj gubitak svih dužnosti je ujedno bio potvrđen slanjem na mjesto veleposlanika u [[Kina|Kini]] nakon čega će mu se karijera smiriti mjesto u ministarstvu vanjskih poslova. Tamo on upoznaje osam godina mlađeg [[Andrej GromikoGromijko|GromikaGromijka]] čiji štićenik će on ubrzo postati. To prijateljstvo je potvrđeno tijekom sljedeća dva desetljeća tijekom kojih je Kuznecov bio njegov zamjenik. Tek borba za vlast u vrhu SSSR-a će donesti promjenu u radnim pozicijama ova dva prijatelja. Kada je 1977. godine [[Brežnjev]] napokon uspio slomiti otpor protivnika i smijeniti [[Nikolaj Podgornij|Nikolaja Podgornija]] s mjesta predsjednika SSSR-a kako bi zauzeo poziciju za sebe postavilo se pitanje tko će biti njegov zamjenik. Za tu poziciju se na kraju izabralo ostarjelog Kuznjecova kao sigurni izbor. Poslije smrti Brežnjeva 10. studenoga 1982. on koji je bio njegov zamjenika za ceremonijalnu dužnost predsjednika postaje v.d. predsjednika SSSR-a. Pokušaj zadržavanja ovog naslova i brisanje oznake v.d. na kraju propada pošto [[Jurij Andropov]] na sebe preuzima dužnost predsjednika. Nakon njegove smrti 9. veljače 1984. godine Kuznjecov ponovno preuzima dužnost v.d. predsjednik koju će ponovno izgubit kada i [[Konstantin Černjenko|Černjenko]] 11. travnja 1984. preuzima za sebe titulu predsjednika. Nakon njegove smrti 10. ožujka 1985. godine Kuznjecov je po treći put postao v.d. predsjednika SSSR-a. Ovu poziciju će sada držati samo do 2. srpnja 1985. godine kada biva zamijenjen GromikomGromijkom. tijekomTijekom [[Mihail Gorbačov|Gorbačov]]ljeve [[čistka|čistke]] na sjednici Centralnog komiteta 6. ožujka 1986. Vasilij Kuznjecov će biti izbačen s preostalih državnih funkcija i umirovljen.
Glavni razlog za Kuznjecove neuspjehe u osvajanju vlasti ili barem zadržavanja ceremonijalne titule predsjednika SSSR možemo naći u njegovim godinama pošto je on u to doba bio najstariji član [[Politbiro]]a koji je bio zabrinut zbog velikog broja smrti svojih najvažnijih članova.
Redak 18:
|prethodnik =[[Konstantin Černjenko]]
|gl_članak_funkcija = [[Predsjednik Sovjetskog Saveza|Predsjednik Sovjetskog Saveza 1985]]
