Otvori glavni izbornik

Promjene

bez sažetka
 
Bio je potomak stare dubrovačke obitelji. Zvan je ''Glušac'', jer je izgubio sluh. Vrlo buran život vodio je između državne službe, zatvora i progonstva. Imao je široku književnu izobrazbu, družio se s piscima svojeg vremena i osnovao je t.zv. [[Akademija složnijeh|Akademiju složnijeh]]. Pisao je na talijanskome i hrvatskome jeziku. Talijanski mu je kanconijer tiskan u [[Mletci]]ma [[1589.]], dok je hrvatski dio opusa sačuvan tek fragmentarno. Liriku mu obilježavaju uobičajene [[petrarkizam|petrarkistički]] oblici i teme, kao i motivi iz vlastitoga životnog iskustva. Pisao je [[sonet]]e, [[kancona|kancone]] i [[madrigal]]e. Tematski su pjesme bile [[ljubavna pjesma|ljubavne]]. Djelo ''Arijadna u odiljenju Tezeja'' je plač. Prepjevao je [[Torquato Tasso|Tassov]] ''Amor fuggitivo''.
 
 
Mišetić je bio [[posjed]]nik [[zemljišne knjige|zemljišta]], a neko vrijeme i [[kaštelan]] stonske utvrde [[Pozvizd]].
 
Mikša Pelegrinović napisao mu je poslanicu iz [[1556.]] godine u [[osmerac (stih)|osmeračkim]] [[katren]]ima, s komičnom tematikom o liječenju starosti (''Od jazavac vitno rebro, / i od hrta lijeve desni, / od komarca hrbat desni, / i sve stuci u prah dobro'').
 
Bobaljevića je posmrtno opjevao [[Miho Bunić]].
 
== Književnost ==