Razlika između inačica stranice »Sabo Bobaljević Mišetić«

bez sažetka
 
Bio je potomak stare dubrovačke obitelji. Zvan je ''Glušac'', jer je izgubio sluh. Vrlo buran život vodio je između državne službe, zatvora i progonstva. Imao je široku književnu izobrazbu, družio se s piscima svojeg vremena i osnovao je t.zv. [[Akademija složnijeh|Akademiju složnijeh]]. Pisao je na talijanskome i hrvatskome jeziku. Talijanski mu je kanconijer tiskan u [[Mletci]]ma [[1589.]], dok je hrvatski dio opusa sačuvan tek fragmentarno. Liriku mu obilježavaju uobičajene [[petrarkizam|petrarkistički]] oblici i teme, kao i motivi iz vlastitoga životnog iskustva. Pisao je [[sonet]]e, [[kancona|kancone]] i [[madrigal]]e. Tematski su pjesme bile [[ljubavna pjesma|ljubavne]]. Djelo ''Arijadna u odiljenju Tezeja'' je plač. Prepjevao je [[Torquato Tasso|Tassov]] ''Amor fuggitivo''.
 
 
Mišetić je bio [[posjed]]nik [[zemljišne knjige|zemljišta]], a neko vrijeme i [[kaštelan]] stonske utvrde [[Pozvizd]].
 
Mikša Pelegrinović napisao mu je poslanicu iz [[1556.]] godine u [[osmerac (stih)|osmeračkim]] [[katren]]ima, s komičnom tematikom o liječenju starosti (''Od jazavac vitno rebro, / i od hrta lijeve desni, / od komarca hrbat desni, / i sve stuci u prah dobro'').
 
Bobaljevića je posmrtno opjevao [[Miho Bunić]].
 
== Književnost ==