Dinastija Ming: razlika između inačica

|vjera = [[budizam]], [[taoizam]], [[konfucijanizam]], [[šamanizam]], [[nestorijanstvobudizam]], [[islam]]

|vlada_tip = [[MonarhijaApsolutistička monarhija]]

Smrt mongolskog cara [[Kublaj-kan]]a [[1294.]] godine izazvala je novu nestabilnost dok su se rivali borili za carsko prijestolje. Pad [[Dinastija Yuan|dinastije Yuan]] ubrzale su poplave, suše i bolesti 40-ih i 50-ih godina [[14. stoljeće|14. stoljeća]]. To je, zajedno sa sve većim nezadovoljstvom mongolskom vladavinom (koju su Kinezi oduvijek doživljavali kao okupatorskom), izazvalo niz pobuna protiv njihove vlasti. Najozbiljnija od njih je bila pobuna u istočnoj Kini [[1368.]] godine, kada se najmoćniji među pobunjenicima, [[Zhu Yuanzhang]] zvan ''Taizi'' (podrijetlom iz neuke seljačke obitelji), proglasio osnivačem nove carske dinastije Ming i uzeo naslov ''Hung-wu'' (veliki ratnik). On je protjerao Mongole natrag u sjeverne stepe i dinastija Ming je vladala čitavom Kinom. Radi veće jednakosti u društvu ukinio je [[ropstvo]], konfiscirao velike posjede, podijelio zemlju siromašnima i nametnuo poreze bogatima. Također je uredio samodostatno seosko društvo u strogom sustavu koji mu je zajamčio podršku i stalan izvor vojnika za njegovu dinastiju<ref name=Zhang>Zhang Wenxian, ''The Yellow Register Archives of Imperial Ming China'', Libraries & the Cultural Record, Vol. 43., No. 2., Univ. of Texas Press, 2008., str. 148.-175. {{eng oznaka}} Pristupljeno 29. kolovoza 2013.</ref>; stajaća vojska dinastije Ming je brojala preko milijun vojnika, a mornarica u Nanjingu je bila najveća na svijetu<ref>Patricia Buckley Ebrey, Anne Walthall, James B. Palais, ''East Asia: A Cultural, Social, and Political History'', Houghton Mifflin Company, Boston, 2006., str. 271. ISBN 0-618-13384-4</ref>. Također je smanjio moć dvorskih [[eunuh]]a i rodbinski nepovezanih moćnika, osiguravajući feudalne posjede svojim brojnim sinovima širom Carstva, kojima je oblikovao strogo propisane upute za vladanje, tzv. „Upute predaka osnivača” (皇眀祖訓 ''Huang Ming Zu Xun''). No, one su se pokazale neuspješnima odmah nakon što je njegov maloljetni nasljednik poželio ukloniti moćnog strica, princa Yana, što je dovelo do pobune koja je upravo njega dovela na vlast kao cara [[Yongle]]a 1402. god. On je osnovao drugu prijestolnicu u bivšoj mongolskoj prijestolnici Daduu i nazvao ju je [[Peking]], gdje je dao izgraditi [[Zabranjeni grad]]. Nadalje, upravo je on obnovio [[Veliki kanal]] i tzv. „Carski ispitni sustav” za primanje službenika. Yongle je nagradio eunuhe koji su podržali njegovu pobunu kojima je osigurao vlast kao protutežu konfucijanskim birokratima. Jedan od njih, [[Ženg He]], je poveo sedam velikih pomorskih ekspedicija u [[Indijski ocean]], sve do [[Arabija|Arabije]] i obala [[Afrika|Afrike]].

Na svom početku dinastija Ming je Kinu ne samo oslobodila, nego učinila i velikom vojnom silom. Najpoznatiji vladari: [[Hung WuHongwu]] ([[1368.]]-[[1398.]]), [[Yung-loYongle]] ([[1402.]]-[[1424.]]) i [[Wan-LiWanli]] ([[1573.]]-[[1619.]]). Grobnice ovih vladara nalaze se kraj [[Peking]]a i [[Nanjing]]a ([[Carske grobnice dinastija Ming i Qing]]). Sve veća ''Uprava Kine'', koja je onemogućavala inovacije i bila vrlo centralizirana, te opasno ovisna o [[Car]]u, postala je učinkovitija, jednostava i praktična. ObrazovanoTako plemstvo (''shanshih''),je kojedotadašnja jepraksa dijelilolake vrijednostiizmjene upravecareva premdavojnim sepobunama nijeokončana nalazilonakon nazarobljavanja važnomcara položaju,[[Zhengtong]]a nadziralo je1449. stanovništvogod.

Obrazovano plemstvo (''shanshih''), koje je dijelilo vrijednosti uprave premda se nije nalazilo na važnom položaju, nadziralo je stanovništvo. Vraćena je stabilnost i uvedena su mnoga poboljšanja u poljoprivredi. Nove su poljoprivredne tehnike omogućile zemlji da bolje hrani svoje sve brojnije stanovništvo koje je raslo usprkos katastrofalnim epidemijama i pogubnim pobunama. [[Španjolci]] i [[Portugalci]] su donijeli nove kulture: [[jam]], [[kukuruz]], [[kikiriki]] i [[krumpir]], a stvorene su i nove obradive površine.

Drži se da je početkom 15. stoljeća Kina bila najciviliziranija, najbogatija, najprosvjećenija i najnaprednija država na svijetu. U vrijeme cara [[Yung-loYongle]]a, nasljednika Chu Yuan-changa, vodila je izrazito ekspanzionističku i agresivnu politiku. Vraćanje [[Koreja|Koreje]] u vazalni položaj ([[1392.]]), pohodi protiv [[Mongoli|Mongola]] na sjeveru ([[1409.]]-[[1424.]]), zauzimanje [[Sjeverni Vijetnam|Annama]] ([[1407.]]-[[1427.]]) i niz morskih pohoda, proširili su kineski utjecaj do novih, neslućenih razmjera.

Kao dio [[politika|politike]] za uspostavljanje kineske prevlasti, carevi dinastije Ming poslali su admirala Cheng Hoa ([[Ženg He]]), od [[1405.]] do [[1433.]], u posjet stranim vladarima. Ženg je obavio sedam putovanja u [[Jugoistočna Azija|Jugoistočnu Aziju]] i [[Indijski ocean]], plovio na zapad sve do [[Istočna Afrika|Istočne Afrike]]. Pratila ga je [[flota]] od 317 prekooceanskih [[džunka|džunki]]. Nažalost, po povratku tih moreplovaca-istraživača, koji su pohodili [[Java (otok)|Javu]], [[Indonezija|Indoneziju]], [[Šri Lanka|Šri Lanku]], južnu [[Indija|Indiju]], [[Perzijski zaljev]], [[Crveno more]], pa čak i afričku obalu ([[Mogadišu]], [[Brava]] i [[Mombasa]]), nisu nastavljeni daljni kontakti i njihovi pohodi nisu zaživjeli.

Nakon neuspjelog napada na Mongole [[1449.]] godine, koji je završio zarobljavanjem cara Minga, Kina je ponovno vodila obrambenu politiku u čiju svrhu je obnovljen u kamenu i enormno proširen – [[Veliki kineski zid]]. DinastijaNažalost, Mingprinudni jerad [[Kina|Kinu]] sve više izolirala od ostatka svijeta, štokoji je doveloomogućio do ekonomske stagnacije. Ponovni mongolski napadi te niz političkihobnovu i ekonomskih zahtjeva oslabili su carstvo. Situaciju su pogoršavali i stalni napadidodatno japanskihutvrđivanje [[GusariKineski zid|gusaraKineskog zida]] i krijumčara na južnu obalu. Do 50-ih godina 16. stoljeća obalno područje Kine teroriziraledoveli su odmetnutedo teškotoga naoružane grupe. Krajem stoljeća kineske su nevolje još više povećali japanski napadi na Koreju teda je Kinacarska bilamornarica prisiljenapostala slatinepotrebna vojsku ui pomoćpočela svomse vazalurasipati.

Pad moći dinastije Ming su ubrzali i potkupljivost uprave i niz nerodnih godina na sjeveru zbog utjecaja „[[Malo ledeno doba|Malog ledenog doba]]”. Do [[1636.]] u zemlji su, pod vodstvom Mandžuraca, izbile brojne pobune u središnjoj i i sjevrnojsjevernoj Kini. Oko [[1640.]] dva su se pobunjenika, [[Li Tzu-ch’engZicheng]]a (''Li Cu-ć’eng'') i [[ChangZhang Hsien-ch’ungXien Chong]]a (''Ćang Hsien-ć’ung''), pojavili kao suparnici u osnivanju nove dinastije. Iako je Li Tzu-ch’engZicheng srušio dinastiju Ming [[1644.]] godine osnovavši dinastiju [[Shun]], iostaci vjerni dinastiji Ming, tz. Južni Ming, su se očuvali na jugu Kine do 1662. god. Li samZicheng je ubrzo bačenzbačen s vlasti, a Kinom je zavladala nova [[dinastija Qing]] (Ch’ing''Ć’ing'') iz [[Mandžurija|Mandžurije]], koja je ostala na vlasti sve do [[1911.]] godine.