Razlika između inačica stranice »Vilim III. Oranski«

Obrisano 19 bajtova ,  prije 6 godina
popravljanje
(popravljanje)
Vilim je bio sin Vilima II. Oranskog i [[Marija Stuart|Marije Stuart]], kćeri engleskog kralja [[Karlo I., kralj Engleske|Karla I.]]. Rodio se u [[Haag]]u [[14. studenog]] [[1650]]. Osam dana prije njegova rođenja otac mu umire od [[Boginje|boginja]], stoga je Vilim u trenutku svog rođenja postao vladar [[Nizozemska|Nizozemske]].
 
Dne [[23. prosinca]] [[1660]]., kadaVilim je Vilim bio starimao samo deset godina kada je njegova majka Marija također je umrla od [[Boginje|boginja]]. Stoga je Vilimu za staratelja bio određen njegov ujak, tadašnji engleski kralj [[Karlo II., kralj Engleske|Karlo II.]], a brigu o njemu je vodila njegova baka Amalija. O njegovom obrazovanju brigu je preuzeo tada poznati [[Francuzi|francuski]] učenjak i pisac [[Samuel Chappuzeau]].
 
== Na vlasti u Nizozemskoj ==
Vilimov otac je do svoje smrti držao položaj namjesnika pet [[Nizozemska|nizozemskih]] provincija i to: Holandije, [[Zeeland]]a, Utrechta, [[Geldern]]a i [[Overijssel]]a. No nakon njegove smrti Ujedinjene provincije su svojim odlukama ukinule tu funkciju i faktičku vlast u to doba imao je [[Johan de Witt]]. Godine [[1667]]. godine Vilim se uz pomoć svojih pristalica pokušao vratiti na vlast, no neuspješno jer su provincije odbile ponovno osnažiti položaj namjesnika.
 
Godine [[1672]]. [[Nizozemska]] je bila metom [[Francuska|francuskog]] napada koji je predvodio francuski kralj [[Luj XIV., kralj Francuske|Luj XIV.]] koji je u tome napadu imao pomoć [[Engleska|Engleske]]. Francuska vojska je ubrzo osvojila gotovo cijelu Nizozemsku, a Johan de Witt je potpuno podbacio kao vođa Nizozemaca pa je pao s vlasti što je bila velika šansaprilika za Vilima koji ju iskorištava te ponovno uvodi funkciju namjesnika na koju je ubrzo sam i imenovan.
 
Vilim je nastavio borbu protiv Engleske i Francuske udruživši se sa [[Španjolska|Španjolskom]]. Nakon pobjede nad [[Engleska|engleskom]] kraljevskom ratnom mornaricom, Vilim je s Engleskom [[1674]]. sklopio mirovni sporazum. Kako bi ojačao svoju poziciju Vilim se nastojao oženiti [[Marija II., kraljica Engleske|Marijom]], nećakinjom engleskog kralja [[Karlo II., kralj Engleske|Karla II.]] i kćerkom njegova brata i budućeg kralja [[Jakov II., kralj Engleske|Jakova]]. Brak je sklopljen [[4. studenog]] [[1677]]. No iz njega Vilim nije dobio zakonitog nasljednika.
 
== Vilim i previranja u Engleskoj ==
Godine [[1685]]. godine Vilimov punac [[Jakov II., kralj Engleske|Jakov]] naslijedio je, kao Jakov II., englesku krunu nakon smrti svoga brata [[Karlo II., kralj Engleske|Karla II.]]. Zbog svoje [[Katolicizam|katoličke vjere]] [[Jakov II., kralj Engleske|Jakov II.]] je u Engleskoj bio vrlo nepopularan vladar. Svojom vjerskom politikom izazvao je ogorčenje [[Protestantizam|protestantskih]] pristalica koji su s Vilimom godine [[1687]]. počeli pregovarati o vojnoj invaziji na Englesku kako bi s vlasti svrgnuli njima omraženog [[Jakov II., kralj Engleske|Jakova II.]].
 
Isprva, Vilim se suprotstavljao ideji invazije na Englesku. No, nakon što je druga žena [[Jakov II., kralj Engleske|Jakova II.]], [[Marija od Modene]] rodila [[Jakov II., kralj Engleske|Jakovu]] muškog nasljednika, strah od stvaranja [[Katolicizam|katoličke]] dinastije u Engleskoj je prevladao, a i još poneki politički potezi Jakova II. dodatno su dolijevali ulje na vatru [[Protestantizam|protestantskog]] ogorčenja.
 
No, usprkos svemu, Vilim se i dalje kolebao bojeći se reakcije engleskog naroda na stranu invaziju, pa je stoga zahtijevao da najugledniji pristalice protestantizma javno i službeno zatraže njegovu intervenciju. Dne [[30. lipnja]] [[1688]]. Sedamsedam biskupa koji su bili u sukobu s [[Jakov II., kralj Engleske|Jakovom II.]] uputilo je Vilimu i formalan poziv da vojno interevenira, pa je Vilim počeo pripremati invaziju.
 
== Slavna revolucija ==
Dne [[5. studenog]] [[1688]]. Vilim se sa svojom vojskom iskrcao na englesko tlo na jugozapadu Engleske kod mjesta Brixham. Iskrcao se sa 15.500 vojnika i 4000 konja. Ubrzo su svi [[Protestantizam|protestantski]] zapovjednici engleske vojske prešli na Vilimovu stranu, a također i svo englesko protestantsko plemstvo. Stoga je Vilim vrlo brzo napredovao kroz Englesku. [[11. prosinca]] Vilim je s vojskom ušao u [[London]], a [[Jakov II., kralj Engleske|Jakov II.]] se pokušao spasiti skokom u rijeku [[Temza|Temzu]], ali je ubrzo uhvaćen. Ne želeći od Jakova napraviti mučenika Vilim ga je [[23. prosinca]] pustio da pobjegne u [[Francuska|Francusku]] gdje ga je [[Luj XIV., kralj Francuske|Luj XIV.]] primio velikodušno davši mu palaču i visoku rentu.
 
Vilim je ubrzo (na neregularan način) sazvao parlament koji je [[12. veljače]] [[1689]]. obznanio da je [[Jakov II., kralj Engleske|Jakov II.]], pobjegavši iz [[Engleska|Engleske]] u stvari abdicirao i proglasio prijestolje upražnjenim, ali nije ga, po normalnom redu nasljeđivanja ponudio Jakovljevu mladom sinu, nego njegovoj kćeri [[Marija II., kraljica Engleske|Mariji]]. [[Marija II., kraljica Engleske|Marija II.]] je proglašena kraljicom, a utvrđeno je da će vladati zajedno sas Vilimom. Parlament je sve to ozakonio posebnim zakonom (''Bill of Rights''). Istim zakonom [[Jakov II., kralj Engleske|Jakov II.]] je optužen za zlouporabe za vrijeme svoje vladavine te su [[protukatoličanstvo|stavljeni izvan snage]] zakoni o toleranciji kojima su bila ukinuta ograničenja za [[Katolicizam|katolike]]. Također je utvrđeno da [[Protukatoličanstvo|niti jedan katolik]] više neće moći naslijediti englesko prijestolje, a propisan je i red nasljeđivanja engleske krune prema kojemu krunu nasljeđuju potomci Vilima i [[Marija II., kraljica Engleske|Marije II.]], a ako oni ne budu imali potomaka onda će krunu naslijediti Jakovljeva mlađa kći [[Ana, kraljica Engleske|Ana]] i njezini potomci.
== Zajednička vladavina u Engleskoj s Marijom II.==
Biskup londonski Henry Compton okrunio je Vilima III. i [[Marija II., kraljica Engleske|Mariju II.]] u [[Westminsterska opatija|Westminsterskoj opatiji]] [[11. travnja]] [[1689]]. Iako je bilo uobičajeno da krunjenje izvrši nadbiskup canterburyjski to on nije učinio iz razloga štojer nije smatrao primjerenim niti legitimnim način na koji je svrgnut [[Jakov II., kralj Engleske|Jakov II.]]
 
Tijekom zajedničke vladavine sa svojom suprugom [[Marija II., kraljica Engleske|Marijom II.]] Vilim je često bio odsutan u [[Nizozemska|Nizozemskoj]] vodeći tamošnje ratove s [[Francuska|Francuskom]]. Englesku je pridružio Augsburškom savezu stvorenom da se odupre agresivnoj Francuskoj. Tijekom njegove odsutnosti Engleskom je vladala njegova supruga [[Marija II., kraljica Engleske|Marija II.]]