Papa potiče vjernike, da crpe [[ljubav]] i [[milost]] iz euharistijskog zajedništva s Isusom, što će im pomoći, da ustraju u dobru.
Papa [[Ivan Pavao II.]], tada [[krakov]]ski [[nadbiskup]], sudjelovao je u nastanku ove enciklike svojim razmišljanjima i komentarima, prije nego je enciklika službeno objavljena. Ovo je posljednja velika enciklika pape Pavla VI., makar je bio papa još deset godina, nakon objave ove enciklike. Napisao je iza toga još nekoliko manjih [[enciklika]] i [[pobudnica]]. Isto učenje je potvrdio Ivan Pavao II. u [[apostolska ekshortacija|apostolskoj ekshortaciji]] [[Familiaris Consortio]] (Family partnership, Obiteljsko zajedništvo), koju je izdao 22. studenoga 1981. godine. Pisanje tog postsinodalnog dokumenta se je oduljilo zbog atentata koji je na njega izvršio Ali Agça 13. svibnja 1981. godine na Trgu Svetog Petra u Rimu. U toj pobudnici je Ivan Pavao II. "u odbijanju životne i vjerske prakse, koja nije u skladu sa katoličkim moralnim načelima, jednako odlučan, kao što je bio njegov predšasnik [[Pavao VI.]], koji nije ni za dlaku odstupio od svoje okružnice o životu Humanae vitae, u kojoj je objavio spornu zabranu umjetnih sredstava za [[sprječavanje začeća]]. [[Ivan Pavao II.]] je mnogo toga kazao u razumljivijem jeziku, opširnije rastumačio te u izboru riječi djeluje manje profesorski. Što se pak tiče same problematike, se Papa u više navrata poziva na svoje predšasnike." Ako je tako laskavu ocjenu dao učenju novoga Pape laički komentator kod [[Deutsche Welle]] odnosno „Glas„[[Glas Njemačke”Njemačke]]” [[Helmut Rupert]] 27. studenoga 1981. godine, indirektno je odao veliko priznanje i učenju pape Pavla VI. na tom području. Budući razvoj je dao pravo učenju enciklike Humanae vitae: ljudska spolnost kao izvor života je Božji dar i treba je upotrebljavati po Božjem planu. Baš na onim područjima, gdje je bila opozicija učenju Humanae Vitae najjača, nisu se širile brzo samo zarazne spolne bolesti, nego i škandali, a natalitet je drastično pao. Ako pak se prihvati Božji zakon o svetosti života i spolnosti, bi se po mišljenju mnogih stručnjaka povećao broj djece kod najugroženijih naroda, a smanjio broj oboljelih od spolnih bolesti, od kojih je najstrašnija neizlječiva SIDA ili[[kopnica]] (AIDS). Možda bi te bolesti čak i potpuno nestale, što bi bilo od neprocjenljivog značenja za sretnu budućnost cijelog čovječanstva.
