Teodor Pejačević: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Život |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 40:
|nasljednik2 =[[Aleksandar Rakodczay]]
|prethodnik2 =[[Khuen Hedervary]]
|nasljednik3 =[[István Tisza]]
|prethodnik3 =[[István Tisza]]
|nasljednik4 =
|prethodnik4 =
Redak 60:
|mandat_start2 = 27. lipnja 1903.
|mandat_kraj2 = 26. lipnja 1907.
|mandat_start3 = 21. srpnja 1913.
|mandat_kraj3 =
|mandat_start4 =
|mandat_kraj4 =
Redak 70:
'''Dr. Teodor grof Pejačević''' ([[Našice]], [[24. rujna]] [[1855.]] – [[Beč]], [[22. srpnja]] [[1928.]]), [[hrvatska|hrvatski]] [[političar]], pravnik i državnik te [[hrvatski ban]] od [[1903.]] do [[1907.]] godine. Od [[1913]]. do [[1917.]] bio je [[Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministar bez lisnice|hrvatski ministar]] u ugarskoj vladi. Član je plemićke obitelji [[Pejačevići|Pejačević]].
==Rani život i karijera==
Rodio se kao drugo dijete i prvi sin grofa [[Ladislav Pejačević|Ladislava Pejačevića]] i barunice Gabrijele Döry von Jobahaza. Otac mu je služio kao hrvatski ban od 1880. do 1883. Studirao je pravo na sveučilištima u [[Bonn]]u i [[Budimpešta|Budimpešti]] te je postao doktor prava. Nakon toga je služio u upravi u Osijeku i Zagrebu. 22. siječnja [[1881.]] vjenčao se s barunicom Elizabetom Vay de Vaya. Imali su petero djece: Marka, Velimira, [[Dora Pejačević|Teodoru]], (kasnije slavnu hrvatsku skladateljicu i violinisticu) te Elizabetu i Gabrijelu. Kao [[unionisti|unionist]] izabran je za zastupnika Hrvatski sabor. Bio je jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj toga vremena, industrijski magnat i veleposjednik. Od 1886. do 1901. bio je veliki župan [[Virovitička županija|Virovitičke županije]]. 1901. imenovan je za zastupnika u zajedničkom hrvatsko-ugarskom saboru.
[[29. lipnja]] [[1903.]] stupio je na bansku dužnost nakon ostavke Khuena Hedervaryja. Obećao je normalizirati politički život slobodom tiska i okupljanja. Za vrijeme njegovog banovanja donošenjem [[Riječka rezolucija|Riječke]] i [[Zadarska rezolucija|Zadarske rezolucije]] programira se [[Politika novoga kursa|politika novog smjera]] te dolazi do stvaranja [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]], koja pobjeđuje na izborima za [[Hrvatski sabor|Sabor]] [[1906.]] Pomirljivom i kompromisnom politikom, Pejačević sklapa sporazum s HSK te ljudi iz Koalicije preuzimaju resore u Hrvatskoj vladi.
U Ugarsko-hrvatskom saboru Kossut predlaže zakonsku osnovu o [[Željeznička pragmatika|željezničkoj pragmatici]], kojom se nastojalo ozakoniti potpunu mađarizaciju željezničkog prometa, prema krilatici "''Čije su željeznice - njegova je i zemlja''". Protiv tog prijedloga hrvatsko se izaslanstvo borilo njegovom opstrukcijom. Nakon povratka u [[Zagreb]] ban Pejačević se solidarizirao s takvim stajalištem i morao je podnijeti ostavku. Istovremeno su ostavku podnijeli i svi ministri i tajnici u Vladi iz HSK.
*podban i predstojnik odjela za unutarnje poslove: [[Vladimir Nikolić Podrinski]]
*predstojnik odjela za pravosuđe: [[Antun Badaj]]
*predstojnik odjela za bogoštovlje i nastavu: [[Milan Rojc]]
1913. imenovan je ministrom za Hrvatsku u ugarskoj vladi. No, kako se nalazio u Francuskoj kad je izbio [[Prvi svjetski rat]], [[22. kolovoza]] 1914. bio je zadržan i interniran od
==Literatura==
| |||