'''Kraljevina Hrvatska''' (također i Banska Hrvatska) došla je pod [[Habsburg|habsburšku]] vlast nakon rasula [[Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo|hrvatsko-ugarskog kraljevstva]] kad je 311. prosincasiječnja [[15261527.]] hrvatski [[sabor u Cetinu]] samostalno izabrao [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda Habsburškog]] za hrvatskog kralja. Već svedena na "ostatke ostataka", Kraljevina Hrvatska je mukotrpnim borbama s [[Osmanlije|Osmanlijama]] vraćala svoj teritorij, da bi mirovnim sporazumima [[1699.]] i [[1718.]] izbila na današnje granice. Međutim, protivno starim obećanjima, bečki je dvor oslobođene krajeve Kraljevine Hrvatske uključivao u [[Vojna krajina|vojne krajine]], a ne pod vlast hrvatskog [[ban]]a i [[sabor]]a. Vlast [[Marija Terezija Austrijska|Marije Terezije]] donosi određena poboljšanja hrvatskog položaja, ali i nove ratove. Već od kraja 18. stoljeća Hrvatska je prisiljena boriti se za svoju samobitnost prema [[Kraljevina Ugarska|Ugarskoj]]. [[Hrvatski narodni preporod]] i proces stvaranja moderne nacije kulminirali su [[Hrvatska u Revoluciji 1848.|hrvatsko-mađarskim ratom]] pod [[Jelačić]]evim vodstvom 1848./9., nakon kojeg su uslijedile teške godine [[Bachov apsolutizam|Bachova apsolutizma]]. Obnovom parlamentarizma Kraljevina Hrvatska je polako gradila moderni politički život te je sklapanjem [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Nagodbe]] s Ugarskom [[1868.]] ušla u novu državno-pravnu eru.
