Inačica od 11. rujna 2013. u 20:15 uredi 185.18.62.127 (razgovor) Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 11. rujna 2013. u 20:45 uredi ukloni ovu izmjenu 185.18.62.127 (razgovor) Dopune Novija izmjena →
Redak 23: Livadić je proučavao i skupljao narodno glazbeno blago i koristio ga u svojim skladbama. On je u svome domu jedne zimske večeri [[1833]]. godine skladao glazbu za prvu i najslavniju hrvatsku budnicu [[Još Hrvatska ni propala]] na tekst svoga prijatelja i vođe [[Ilirski pokret\|Ilirskoga pokreta]] [[Ljudevit Gaj\|Ljudevita Gaja]]. Kako je Gaj sam pripovijedao, početkom [[1833]]. godine vozio se navečer saonicama Livadiću u Samobor. Očaran ljepotom zimskog krajolika i seljačkom glazbom koja je dopirala iz obližnjeg sela, počeo je slagati stihove. Stigavši u Livadićev dom, pohitao je uz stube, zatražio papira i zapisao pjesmu. Livadić je sjeo za svoj glasovir i prema Gajevu pjevuckanju skladao glazbu u narodnom ritmu. Ta je pjesma ubrzo postala svojevrsnom himnom Ilirskoga pokreta. Prvi puta javno je izvedena u zagrebačkom kazalištu 7. veljače [[1835]]. godine u međučinu izvedbe predstave Josefa Schweigerta "Die Magdalenen-Grotte bei Ogulin" (na njemačkom). Za zbor i orkestar popijevku je priredio dirigent [[Juraj Wisner von Morgenstern]]. Otpjevana na hrvatskom, pjesma je doživjela burne ovacije, ponovljena je deset puta i redovno je izvođena u kasnijim reprizama predstave. Ferdo Livadić je priredio skladbu za glas i klavir za prvi javni nastup šesnaestogodišnje grofice Sidonije Erdödy u ožujku [[1835]]. godine. Ona je kasnije pjevala u mnogim izvedbama djela ilirskih skladatelja. Ferdo Livadić je skladao glazbu više od 40 godina. Iza njega je ostao sačuvan opus od oko 140 hrvatskih popijevaka, desetak slovenskih, 45 njemačkih, 32 crkvene, 40 koračnica za glasovir, 20 plesova i oko dvadeset raznih drugih skladbi. Svojim je djelom otvorio put hrvatskoj nacionalnoj glazbi [[Vatroslav Lisinski\|Vatroslava Lisinskog]] i [[Ivan Zajc\|Ivana Zajca]]. Livadić je također aktivno sudjelovao i u društvenom i političkom životu Samobora. U jednom je mandatu bio zamjenik ([[1838]].-[[1841]].), a u dva je mandata bio samoborski gradonačelnik ([[1842]].-[[1845]]. i [[1847]].-[[1850]]). Tri je godine ([[1847]].-[[1850]]) bio i ravnatelj samoborske škole. Umro je u svome domu [[8. siječnja]] [[1879]]. godine i pokopan je na samoborskom groblju. Na grobu i pred njegovom kućom (danas Samoborski muzej) nalazi se njegovo poprsje, rad kipara [[Ferdo Ivanščak\|Ferde Ivanščaka]]. Godine 1902. postavljen je i reljef njemu u spomen na zgradi samoborskog magistrata, rad kipara [[Rudolf Valdec\|Rudolfa Valdeca]]. Njegovim imenom danas se zove njegov dvorac, samoborsko tamburaško društvo i samoborska osnovna glazbena škola.▼ Ferdo Livadić je skladao glazbu više od 40 godina. Ostavio je brojčano velik opus od preko 250 skladbi; skladao je uglavnom komorna, klavirska i vokalna djela; stvarao je brzo, često za neku određenu prigodu. * oko 180 solo-pjesama (njem. Lieder): 125 hrvatskih popijevaka, 10-ak slovenskih, 45 njemačkih, 32 crkvene; odlikuje ih izražajna melodijska linija, često pod utjecajem njemačke glazbene tradicije, zatim jednostavna harmonijska pratnja klavira te naznake dramatičnosti. * za klavir solo: 40 koračnica za glasovir, 20 plesova i oko dvadeset raznih drugih skladbi * 30-ak sakralnih kompozicija (mise, crkvene popijevke i orguljske skladbe) * komorne kompozicije: prema zapisu muzikologa i skladatelja Franje Ksavera Koch-Kuhača, Wiesner-Livadić u mladosti ih je komponirao mnogo, ali ih je još za školovanja u Grazu uništio, jer su ga stariji muzičari uvjerili u to da su mu kompozicije odviše moderne (unatoč neospornoj kvaliteti) i da ih glazbena kritika i publika ne će prihvatiti za njegova života. ▲Ferdo Livadić je skladao glazbu više od 40 godina. Iza njega je ostao sačuvan opus od oko 140 hrvatskih popijevaka, desetak slovenskih, 45 njemačkih, 32 crkvene, 40 koračnica za glasovir, 20 plesova i oko dvadeset raznih drugih skladbi. Svojim je djelom otvorio put hrvatskoj nacionalnoj glazbi [[Vatroslav Lisinski\|Vatroslava Lisinskog]] i [[Ivan Zajc\|Ivana Zajca]]. Livadić je također aktivno sudjelovao i u društvenom i političkom životu Samobora. U jednom je mandatu bio zamjenik ([[1838]].-[[1841]].), a u dva je mandata bio samoborski gradonačelnik ([[1842]].-[[1845]]. i [[1847]].-[[1850]]). Tri je godine ([[1847]].-[[1850]]) bio i ravnatelj samoborske škole. Umro je u svome domu [[8. siječnja]] [[1879]]. godine i pokopan je na samoborskom groblju. Na grobu i pred njegovom kućom (danas Samoborski muzej) nalazi se njegovo poprsje, rad kipara [[Ferdo Ivanščak\|Ferde Ivanščaka]]. Godine 1902. postavljen je i reljef njemu u spomen na zgradi samoborskog magistrata, rad kipara [[Rudolf Valdec\|Rudolfa Valdeca]]. Njegovim imenom danas se zove njegov dvorac, samoborsko tamburaško društvo i samoborska osnovna glazbena škola. == Kompozicije == Line 38 ⟶ 46: * Der Bettelknabe, popijevka * Kamena dieva, popijevka-romanca * Okićke vrane, [[balada]] * Mio ti je kraj, popijevka * Ti si moja, popijevka * Udaljenoj ljubi, popijevka * Prelja, popijevka * Der Entfernten, popijevka * Kamena djeva, popijevka === Djela za klavir solo === - postoji 76 cjelovito sačuvanih kompozicija, i niz fragmenata minijatura i stavaka. zaZa klavir je skladao niz koračnica, plesova (polke, četvorke, valceri, kola), a najpoznatiji je Nokturno u fis-molu iz 1822. god., koji spada među najranije primjere nokturna u klavirskoj literaturi; popularnost su stekle i dvije karakterne minijature za klavir: Charakteristische Tonbilder: 1. Der Scherz i 2. Der Eigensinn (obrada Svetislava Stančića iz 1932. pod naslovom Dva scherza) * Notturno 'Das Herz am Abend (Srce uvečer)' Op.3, za klavir (Livadić ga nije objavio, jer ga nije smatrao dovršenim. Pisan je u zanosu njegove ljubavi prema svojoj zaručnici u Grazu, no ta veza je propala, i ostatak Notturna je tako reći naškraban bez inspiracije. Ostalo je nekoliko različitih rukopisa, od kojih je kasnije sastavljena današnja verzija)

Ferdo Livadić: razlika između inačica