Žalost: razlika između inačica

Prvo trbatreba napomenuti da je svaki korak procesa prirodan, osim kada se osoba zadrži na jednom koraku duže vremena. Tada tugovanje može biti nezdravo, destruktivno ipa čak i opasno. Sam prolazak kroz proces tugovanja nije jednak za svakoga jednak, ali svi imaju isti cilj tugovanja, a to je privaćanje gubitka i kretanje dalje. Ovaj proces je različit za svakoga, ali se može razmatrati kroz četri koraka.

[[Šok]] je početna reakcija na gubitak. To je osobna emocionalna zaštita da se s gubitkom ne suočimo prerano s gubitkom. Osoba može ne prihvaćati ili ne vjerovati ono što njegov [[um]] zna da je istina. Ova faza normalno traje dva do tri mjeseca.

Intenzivna zabrinutost se često vidiočituje kroz nemogućnost razmišljanja ili rada: čak i krozu običneobičnim dnevednevnim posloveposlovima misli su usmijereneusmjerene na gubitak. Razgovor s nekim u ovom stadiju se uvijek se svede na razgovor o gubitku. Taj period može trajati šest mjeseci do jedne godine.

Očaj i [[depresija]] su dugi stadij procesa tugovanja, najbolniji i najdugotrajniji za osobu koja je pretrpjela gubitak. Međutim, u ovome stadiju osoba se postupno miri sa stvarnošću gubitka. Ovaj stadij uključuje širok spektar misli, osjećaja i ponašanja. Mnoga ponašanja mogu biti iracionalna. Depresija može uključivati osijećajeosjećaje ljutnje, krivnje, tuge i [[Tjeskoba|tjeskobe]].

Cilj tugovanja nije gubitak svih boli i sjećanja na gubitak. U ovoj fazi osoba pokazuje nove interese za dnevne aktivnsti i počinje normanonormalno funkcionirati u dnevnim poslovima. Cilj je organiziranje života tako da jegubitak gubitakbude samo jedan značajan dio, ali ne njegov centar. (10)(11)