Razlika između inačica stranice »Artturi Ilmari Virtanen«

m
wikipoveznice
m (wikipoveznice)
 
== Osobni život ==
Rođen je u [[Helsinki]]ju, glavnom gradu [[Finska|Finske]]. Klasičnu gimnaziju pohađao je u [[Vipuri]]ju. Oženio se botanisticom Liljom Moisio [[1920.]] godine. S njom je imao dva sina. Kupio je farmu nedaleko Helsinkija [[1933.]] na kojoj je u praksi provjeravao svoja znanstvena otkrića. Prekomjernu proizvodnju hrane smatrao je privremenim fenomenom. Volio je jednostavan život, nikada nije posjedovao vlastiti automobil, nije pušio niti uživao [[alkohol]]. Preminuo je dva tjedna nakon [[Iščašenje kuka|iščašenja kuka]] od posljedica ozljede.
 
== Obrazovanje i djelatnost ==
Studij kemije započeo je [[1913.]], magistrirao i zatim [[Doktorat|doktorirao]] [[1918.]] Organsku[[Organska kamija|organsku kemiju]]. Za laboratorije [[Valio]], velikog proizvođača [[Mliječni proizvodi|mliječnih proizvoda]] počeo je raditi [[1919.]] te je postao ravnatelj laboratorija već sljedeće godine. Zbog osjećaja nedovoljne pripremljenosti za obnašanje tog položaja te zbog zanimanja za [[Botanika|botaniku]] i [[Zoologija|zoologiju]] napustio je laboratorije Valio krenuvši u daljnje znanstveno usavršavanje u [[Fizikalna kemija|fizikalnoj kemiji]], kemiji tla i [[Mikrobiologija|mikrobiologiji]] na [[ETH Zürich]]-u, Sveučilištu u Münsteru[[Münster]]u i Sveučilištu u Stockholmu[[Stockholm]]u.
U Švedskoj je [[1923.]] radio s [[Hans von Euler-Chelpin|Hansom von Euler-Chelpinom]], koji je Nobelovu[[Nobel]]ovu nagradu za kemiju primio [[1929.]] godine. Vrativši se u Finsku postao je predavač pri [[Sveučilište u Helsinkiju|Sveučilištu u Helsinkiju]] [[1924.]] i postao poznat po predavanjima 'kemije živih bića'. Radio je u laboratoriju Butter Export Association, koji je postao sveučilišnim laboratorijem. Godine [[1930.]] osnovan je Institut za biokemiju na kojem je Virtanen ostao sve do svoje smrti [[1973.]] Profesor biokemije na Helsinškom tehnološkom sveučilištu postao je [[1931.]] te na Sveučilištu u Helsinkiju [[1939.]]
 
Njegovo istraživanje započelo je radom na [[Fosforilacija|fosforilaciji]] [[Heksoza|heksoze]] [[1924.]] Dokazao je kako je fosforilacija prvi korak u mnogim reakcijama [[Fermentacija|fermentacije]], što je bila osnova za istraživanje [[Embden-Meyerhofov put|Embden-Meyerhofova puta]] ([[Glikoliza|glikolize]]).
 
Sljedeće godine svoje zanimanje je usmjerio na [[dušikove bakterije]] na korijenju [[Mahunarke|mahunarki]]. Unaprijedio je metodu očuvanja maslaca dodavanjem dihidrogenfosfata[[dihidrogenfosfat]]a koji sprječava [[Kisela hidroliza|kiselu hidrolizu]]. Ova metoda bila je u upotrebi u Finskoj nekoliko desetljeća. Njegova daljnja istraživanja od [[1925.]] do [[1932.]] uključuju otkriće 'AIV fodder' silažne metode očuvanja životinjske hrane.
 
Virtanen je [[1945.]] primio Nobelovu nagradu za kemiju za svoja ''istraživanja i izume u području poljoprivrede i prehrambene kemije''.
 
Vodio je Valio laboratorij od [[1921.]] do [[1969.]] godine.
 
== Naslijeđe ==
994

uređivanja