Kijevska Rus': razlika između inačica

|valuta = [[ukrajinska grivnjahrivnja|grivnjahrivnja]], [[Kuna (novac)|kuna]], vivjerica

[[Jaroslav Mudri|Jaroslav]] je prije svoje smrti podijelio vlast nad Kijevskom Rusi među svojim sinovima: inače drugim preživjelim najstarijim sinom [[Izjaslav]]om (1054.-1073.) u glavnom središtu Kijevu, [[Svjatoslav]]om u [[ČernjigivČernjihiv]]u, [[VsevladVsevolod]]om u [[Perejaslav]]u i [[Igor]]om u [[Volinj]]u te nećacima u drugim krajevima države. Oni se nakon njegove smrti 1054. ponovno sukobljavaju i politički dijele državu među svojim sinovima. Prije svoje smrti, Jaroslav je eventualne sukobe, koji bi oslabili državu, posebnim mjerama pokušao spriječiti, ali su se njegova očekivanja izjalovila. Nakon smrti Jaroslava, takav postupak dijeljenja i sukobljavanja zbog stjecanja vlasti u [[Kijev]]u rezultirao je oslabljenim blagostanjem unutar Kijevske Rusi. Država je s novonastalim unutarnjim sukobljavanjima bila teritorijalno izložena ozbiljnoj opasnosti spram potencijalnih neprijatelja izvana, uključujući i državu [[Poljska|Poljsku]] na zapadu koja je krajem 11. stoljeća sve češće vršila pritisak na zapadne granice. Posebnu opasnost su predstavlja nova turkijska nomadska plemena [[Kumani]] (Polovci) sa istoka kontinenta, koji su u mnogo čemu bili slični njihovim prethodnicima [[Pečenezi]]ma.

Kijevsku Rus' nakon smrti Jaroslava Mudrog, krajem 11. stoljeća, prožima sve veća unutarnja politička nesloga oko podjele i priznavanja vlasti sa središtem u Kijevu. U međusobnim sukobljavanjima između braće i rođaka u kratkom razdoblju za redom se mjenjaju vladari Kijeva: [[Izjaslav]] (1054.-1073.),<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages\I\Z\IziaslavYaroslavych.htm Iziaslav Yaroslavych - Izjaslav Jaroslavyč, b 1024, d 3 October 1078.]</ref> [[Vseslav]] (1068.-1069.), [[Svjatoslav II.]] (1073.-1076.), Izjaslav po drugi puta (1076.-1078.), [[VsevladVsevolod]] (1078.-1093.) i [[Svjatopolk II.]] (1093.-1113.). Uvidjevši političku oslabljenost države i potencijalne vanjske opasnosti, godine 1097. pod vodstvom kneza Vladimira Monomaha iz Perejaslava, u jednom od najstarijih ukrajinskih gradova [[Ljubeč]]u,<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages\L\I\Liubechcongressofprinces.htm Liubech congress of princes.]</ref> održao se kongres politički najjačih i najistakuntijih kneževa Kijevske Rusi. Prisustvovali su Svjatopolk II. Izjaslavič veliki knez od Kijeva, Oleg Svjatoslavič od Černjihiva, David Svjatoslavič od [[Smolensk]]a, David Igorovič od Vladimir-Volinjska i Vasilko Rostislavič od Terebovlja. Na kongresu je odlučeno da međusobna sukobljavanja za prevlast budu zaustavljena s obzirom da će se prethodno pravo nasljeđivanja izmjeniti, odnosno svaki knez će posjedovati zemlju koju mu je ostavio njegov otac. Kijevska Rus’ kao unitarna država po novom je predstavljala federaciju više manjih autonomnih jedinica s manjom odgovornošću prema [[Kijev]]u. Svi zajedno trebali su usuglašavati unutarnju politiku države i voditi zajedničku vanjsku politiku u borbi protiv neprijatelja, posebno turkijskog nomadskog plemena [[Kumani|Kumana]].<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur202.htm Розклад Руської держави в XI-XII в.]</ref> Iako je kongres završio dogovorom, nisu se u potpunosti stišale tenzije između pojedinih kneževa, koje su nastale u prethodnim sukobima, a poseban unutarnji problem predstavljala su nezadovoljna plemena na sjeveru države, koja su se osobno smatrala koloniziranima.