Kako se od [[2. stoljeće|2. stoljeća]] rimska vlast počela širiti po čitavom [[Sredozemno more|sredozemlju]], tako je i latinski jezik izlazio iz okvira drevne [[Italija|Italije]] i prerastao u svjetski jezik. U razvoju latinskog jezika presudnu su ulogu odigrali prvi rimski [[književnici]], koji su svoj jezik [[Ratarstvo|ratara]] i [[vojnik]]a postupno, po ugledu na [[grčki jezik]], usavršavali i osposobljavali da s lakoćom i logično iskaže i najsloženiju književnu, poetsku ili [[Filozofija|filozofsku]] misao. Najstariji natpisi na latinskom jeziku potječu iz [[6. stoljeće|6. stoljeća]]. Prvi spomenik književnog latinskog jezika predstavljaju ''Zakoni dvanaest tablica'' iz [[5. stoljeće|5. stoljeća]], a posljednji je [[Justinijan]]ov ''Kodeks rimskog građanskog prava'' iz [[6. stoljeće|6. stoljeća]].
