|
[[Datoteka:Milovan Djilas.jpg|300px|mini|desno|'''Milovan Đilas''']]
'''Milovan Đilas''', ([[crnogorski|na crnogor. ćiril]]. '''Милован Ђилас'''), nadimkom '''Đido''', ([[Mojkovac|Mojkovac, selo Podbišće]], [[Kraljevina Crna Gora]], [[4. lipnja]] [[1911.]] - [[Beograd]], [[SRJ]] [[20. travnja]] [[1995.]]), bio je [[Crnogorci|crnogorski]] i [[SFRJ|jugoslavenski]] [[političar]], [[publicistika|publicist]] i [[književnik]], za doba [[hladni rat|hladnoga rata]] jedan od najpoznatijih svjetskih [[disident|disidenata]].
==Životopis==
U svom djetinjstvu Đilas je bio svjedokom surovosti [[komiti|oružanog otpora]] [[Crnogorci|Crnogoraca]] protiv [[Kraljevina Srbija|srpske okupacije]] njihove domovine. Posebno mu se urezao lik [[Todor Dulović|komitskog vođe Todora Dulovića]], koga kasnije podrobno opisuje u svojoj knjizi ''Besudna zemlja'' ([[1958.]] tiskana u [[New York]]u, [[engleski|na eng.]] ''Land without Justice'').
Đilas je članom [[KPJ]], koja je podupirala borbu Crnogoraca za svoja nacionalna prava, postao [[1933.]], Tete je godine po Zakonu o zaštiti države osuđen na 5 godina robije a odslužio je tri nakončega je pušten.<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/19013/ Proleksis enciklopedija: Đilas, Milovan], preuzeto 2. ožujka 2013.</ref> Sudjelovao je u organiziranju [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|NOV i PJ]]-a u Crnoj Gori gdje je primjenjivao oštre mjere prema [[četnici|četnicima]] i njihovim suradnicima. Bio je članom [[AVNOJ]]-a, vlade [[FNRJ]], potpredsjednikom SIV-a, predsjednikom Narodne skupštine [[FNRJ]] i njezina Izvršnog komiteta.
Imao je čin [[general-pukovnik|čin general-pukovnika]]. Đilas je bio nositeljem partijske knjižice ''Br. 4'' (iza [[Tito|Tita]], [[Aleksandar Ranković|Aleksandra Rankovića]] i [[Edvard Kardelj|Edvarda Kardelja]]) što govori o njegovome statusu u poratnom jugoslavenskom državnom i partijskom vrhu. Osobito je bio popularan među [[Crnogorci|Crnogorcima]] koji su mu prigodom velikih javnih skupova pjevali: ''Partija se zatalasa, oko Tita i Đilasa''.
No, [[1953.]] objavio je u glavnom partijskom glasilu ''[[Borba (novina)|Borbi]]'' i teorijskom časopisu[[časopis]]u ''[[Nova misao]]'' niz članaka s [[liberalizam|liberalističkih]] pozicija, od kojih je najpoznatiji ''Anatomija jednoga morala''. Ta je njegova kritička publicistička djelatnost doživjela jednoglasnu osudu Trećeg plenuma CK [[SKJ]] u siječnju [[1954.]] Đilas biva isključen iz partijskog članstva radi navodne neprijateljske propagande, širenja neistina i povjerljivih podataka. Oduzet mu je ''[[Orden narodnog heroja|Orden narodnog heroja]]'' i čin rezervnoga generala.
Služio je zatvorsku[[zatvor]]sku kaznu od [[1955.]] do [[1966.]], a nakon nje bio je pod stalnim policijskim promatranjem. [[1968.]] ponovno je dobio putovnicu i jedno je vrijeme boravio u [[SAD|SAD-u]].
Živio je u Beogradu. Koncem [[1980-ih]] opet je mogao objavljivati svoje tekstove[[tekst]]ove i knjige u tadašnjoj Jugoslaviji. Bio je protivnikom [[velika srbija|velikosrpskoga nacionalizma]]. Krajem proljeća [[1992.]] neslužbeno mu je ponuđeno mjesto prvoga predsjednika [[SRJ]], što je on odbio.
Pokopan je, po vlastitoj želji, u rodnom selu Podbišće, kod Mojkovca, u Crnoj Gori.
==Važnija djela==
Milovan Đilas je objavio niz političkih, teorijskih, ali i književnih djela. Njegova svakako najpoznatija knjiga je ''[[Nova klasa]]'' koju je [[1956.]] po ekskomunikaciji iz državnoga vrha objavio u inozemstvu. Knjiga je imala ukupnu tiražu od oko tri milijuna primjeraka. U anketi ''[[New York Times]]a'' proglašena je ''Nova klasa'' jednom od 100 najboljih knjiga u 20. stoljeću. Važnija Đilasova djela koja je, za disidentskog perioda, objavljivao u inozemstvu:
* ''Nova klasa'', 1956.
==Stav o crnogorskoj naciji==
[[Datoteka:Milovan Djilas 2.jpg|300px|mini|lijevo|'''Đilas, slika iz mlađih dana''']]
[[Velika Srbija|Velikosrpski]] autori su tijekom [[1990-ih]] i kasnije Milovana Đilasa optuživali da je ''izmislio'' [[crna goracrnogorci|crnogorsku]] [[nacija|naciju]]. Prema njihovim tvrdnjama, Đilas je promovirao takav anti-srpski komplot svojim tekstom objavljenim u listu ''[[Borba (novina)|Borba]]'' [[1. svibnja]] [[1945.]] pod naslovom ''[[O crnogorskom nacionalnom pitanju]]''.
U tome članku Đilas je tvrdio da su "Crnogorci porijeklom [[Srbi]]", ali da su tijekom povijesti profilirali svoju posebnu naciju. Međutim, sam je Đilas vremenom konvertirao pa se potkraj [[1980-ih]] u nizu intervjua izjašnjavao kao Srbin, ali nikad nije poricao da [[Crnogorci]] kao [[nacija]] doista postoje.
Evo bitnijih stavova Đilasa u članku od 1[[. svibnja]] [[1945.]] godine (izvorno, [[crnogorski]]):
* ''Crnogorci, nesumnjivo, pripadaju srpskoj grani južnoslovenskih plemena[[pleme]]na i naroda[[narod]]a. U prošlosti, u osamnaestom, pa i na početku devetnaestog vijeka, Srbi u Srbiji bili su raja pod Turcima...Crnogorski seljaci, seleći se u druge krajeve (naročito u Srbiju), prenosili su duh otpora protiv turskog (islamskog!) feudalizma, bili su nosioci srpskih tradicija. Sa stvaranjem srpske nacije oni su se, nalazeći se zajedno sa srodnim seljaštvom, kada je otpočelo formiranje srpske nacije, u nju ulili i sa njom stopili... O formiranju nacija - srpske i crnogorske - u to vrijeme, razumije se, ne može biti ni govora. Ali iz gornjih činjenica su ljudi, koji nijesu znali zakone formiranja nacija, koji nijesu shvatili suštinu nacionalnog pitanja, izvukli zaključak da su Crnogorci "najčistiji" Srbi, Crna Gora "kolijevka" srpstva. To je poslužilo kao idejna osnova, kao opravdanje za prisajedinjavanje Crne Gore, za osporavanje nacionalnih prava Crnogorcima.''
* ''Stvaranje nacije u Crnoj Gori počelo je čitavo stoljeće kasnije nego u Srbiji. Ovdje su postojali sasvim drugi i svi uslovi (teritorija, ekonomska povezanost i dr.), kojih nije bilo kod manjina u Bosni i Hercegovini. Proces formiranja crnogorske nacije i dan-danji traje, a u ovome ratu posebna crnogorska individualnost, ispoljavanje nacionalne svijesti i nacionalne osobitosti, najoštrije su došli do izraza. Ovaj rat, u izvjesnom smislu, označava kulminacionu tačku procesa formiranja Crnogoraca u posebnu naciju, posebnu nacionalnu individualnost. Po plemenskoj tradiciji oni se osjećaju, a i jesu, Srbi (srpska plemena u Srednjem vijeku, srpska raja, srpski narod pod Turcima), ali su oni u nacionalnom pogledu danas i nešto posebno, svoje, crnogorsko (kao što i npr. Srbi iz Srbije nijesu Crnogorci i ne osjećaju se takvima). Gledajući stvar tako, kroz istoriski razvitak, sasvim je razumljivo zašto se Crnogorci nacionalno danas osjećaju nečim posebnim...''
|
