Etnogeneza Makedonaca: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Makedonci su stvorili etnički identitet davno prije pojave tzv antifašista, mogao je samo biti priznat |
||
Redak 4:
Rimskom okupacijom u 2. stoljeću p.n.e. dolazi do utjecaja latinske kulture i jezika utemeljene rimskom državnom organizacijom i kolonizacijom. Od vremena primanja kršćanstva do podjele [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] na Zapadno i Istočno (1. - 4. stoljeće n.e.) središnji i južni dio Geografske Makedonije u suvremenom smislu pripada grčkom jeziku i etnicitetu, dok na sjeveru preovladava vulgarni latinski. Geografsku Makedoniju u 6. i 7. stoljeću p.n.e. naseljavaju slavenska plemena ([[Dragoviti]], [[Velegeziti]], [[Sagudati]] i drugi) a nakon njih uskoro i ([[Bugari]]) vjerojatno iza 680, nakon što su prešli Dunav.
Uspostavljanjem Bugarske vlasti nad Slavenima Makedonije dolazi do stvaranja etnološkog začetka bugarskog naroda slavenskog govora za koji se smatra da je bio oformljen najkasnije do 11. stoljeća. Od [[1230]]. Makedonija je pod vlašću Bugara a od [[1334]]. ovlada njome srpski car [[Dušan Stefan]]
Padom Geografske Makedonije pod otomansku vlast poslije srpskih poraza na [[Bitka na Marici|Marici]] (1371.), [[Bitka na Kosovu|Kosovu]] polju (1389.) i padom Skoplja (1392.) dolazi do djelomične emigracije [[Srbi|Srba]] ka Sjeveru i kolonizacije [[Turci|Turaka]] i drugih naroda islamske vjere i orijentalizacija kulture koja se odrazila na bit lokalnih Slavena. Srpska i [[Bugari|bugarska]] kultura su kroz stoljeća turske vlasti konvergirali u različnim mjerama ka Cvijićevom "''Centralnom Tipu''" kod koga je izbledjela nacionalna svijest i pojačala se identifikacija sa pravoslavnom vjerom. Jedan dio gradske i obrazovanije klase [[Vlasi|aromanskog]] i slavenskog podrijetla, uglavnom u južnoj Makedoniji u kojoj je živjela etnički grčka populacija smatrao se
Podjelom Geografske Makedonije 1913. godine na egejski dio (Grčka), vardarski dio ([[Srbija]]), pirinski ([[Bugarska]]) pri čemu su manji krajevi pripali [[Albanija|Albaniji]] sve nabrojane države uspostavljaju dominaciju svog matičnog etniciteta raznim mjerama, pri čemu je najmanji problem imala Bugarska, zbog etničke homogenosti Pirinske Makedonije. U Vardarskoj Makedoniji nametnuto je izjašnavanje svog slavenskog stanovništva za Srbe što je prihvaćeno samo kod dijela stanovništva u sjevernom dijelu, dok je u ostalim, a posebno u istočnim dijelovima djelovao snažan bugarski iredentizam. U Drugom svjetskom ratu bugarska vlast je dočekana sa oduševljenjem, koje je djelomično splasnulo uvođenjem nekih ekonomskih i političkih mjera okarakteriziranih od komunističke makedonske historiografije kao profiterskih i represivnih. Komunistički partizanski pokret je bio veoma slab i neomiljen kod šireg stanovništva, a na intenzitetu dobija tek pred sam kraj rata. Srpski četnički pokret manjeg obujma postojao je u okolini Bitolja, Poreča, Kumanova i naročito Skopske Crne Gore.
Po 1944. odlukom Antifašističkog Sobranja Narodnooslobodilačke borbe Makedonije ([[ASNOM]]), suglasno odlukama i uputstavima Kominterne iz 1930-tih, kao i ideja manjeg broja neutjecajnih intelektualaca iz Geografske Makedonije i inozemstva koje su bile u opticaju nekoliko desetljeća unazad, položeni su temelji makedonskog naroda, pri čemu je izvršena kodifikacija makedonskog književnog jezika uglavnom na osnovi govora u trouglu Bitolj-Prilep-Veles i stvoreno je makedonsko
[[Kategorija: Makedonija]]
|