'''Rimski martirologij''' ([[latinski jezik|lat.]] ''Martyrologium Romanum''; prema [[grčki jezik|grč.]] μάρτυς [mártyr] – ''svjedok'', ''mučenik'', ili μαρτύριον [martyýrion] – "svjedočanstvo", "iskušenje",''mučeništvo'', i λόγος [lógos] – ''riječ'', ''govor'', te lat. ''Romanus'') popisjedna je najprijeod mučenika[[bogoslužje|bogoslužnih knjigâ]] dijela [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]], koji se služi [[rimski obred|rimskim obredom]], a potomsadrži popis ([[mučenik|mučenikâ]] i ostalih [[svetac|svetacâ]]a i [[blaženik|blaženikâ]], prije svega [[Rim]]ske, a ondapotom i čitavecijele [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]], i posebno utječe na [[Rimski kalendar|kalendar]], [[Rimski misal|Misal]] i [[Rimski časoslov|Časoslov]] .
== Povijest ==
USve najstarijeod dobaprvih stoljećâ [[kršćanstvo|kršćanstva]] počelačuvaju se čuvati uspomenauspomene na one koji sukršćane ubijeni radi svoje vjere, akoji nazivatse ćezbog setoga zovu „mučenici“ ([[grčki jezik|grč.]] μάρτυς ''martyr'', „svjedok“). Svaka mjesnamjestna Crkva imala je i ima svoj [[martirologij]], to jest popis mučenika. Ubrzo je osobitumučenikâ, važnostvezan dobiouz datum njihove smrti, koja je viđena kaonazivane ''dies natalis'' (dan rođenja, rođendan [za nebo]), tekada se tada počeoredovito slaviti njihov spomen i to osobito na mjestu njihova ukopa.
U [[16. stoljeće|16. stoljeću]] odlučeno je u Katoličkoj Crkvi ujediniti sve martirologije u samo jedan popis u kojem će nalaziti svi sveci i [[blaženik|blaženici]], koji je Crkva priznala kao takve. Tako je [[kardinal]] [[Cesare Baronio]] sastavio Rimski martirologij, a objavio ga je [[1586]]. [[papa]] [[Grgur XIII.]] U kasnijim su razdobljima unošene izmjene i objavljivana su nova izdanja, čime su se ponekad u izvorni tekst unosile i greške.
