Rimska književnost: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Pretknjiževno doba (do 240. pr.Kr.): lektura, replaced: takođe → također
Redak 15:
== Pretknjiževno doba (do 240. pr.Kr.)==
{{Periodi u književnosti}}[[Datoteka:RomanVirgilFolio014rVergilPortrait.jpg|250px|mini|Odlomak iz rukopisa poznatog kao ''Rimski Vergilije'']]
Rimljani su za početak svoje književnosti uzimali 240. godinu pr.Kr.. O stvaralaštvu prije toga znamo veoma malo, ali prema njegovim ostacima i zapisima kasnijih rimskih pisaca možemo zaključiti da u tom periodu prevladavaju usmeni oblici narodnog stvaralaštva, kada se latinska pismenost tek rađa i kada se samo naziru počeci poetskog izraza. Tu spadaju razne »pjesme« koje su Rimljani nazivali zajedničkim imenom ''carmĭna'' i koje su bile pretežno religijsko-obrednog, gozbenog ili šaljivog karaktera. Među prve spadaju ''Arvalska pesmapjesma'' (''Carmen Arvāle'', prema ''arvum'' »njiva«), koju je svećenički zbor nazvan ''fratres Arvāles'' pjevao u mjesecu maju tokom ophoda po poljima; te ''Carmen Saliāre'' (''salīre'' »skakati«), koju su plešući u oružju pjevali svećenici ''Salii'' u čast boga Marsa. Ove su pjesme izvođene u autentičnom italskom metru, koji po starom seoskom božanstvu Saturnu nosi ime saturnski stih. Među obredne pjesme spadala su i razna zaklinjanja (''examenta'') i tužbalice (''neniae'') koje su se izvodile na sahranama. I nadgrobni natpisi (''elogia'') bili su sastavljeni u saturnskom stihu. Slavne ličnosti slavljene su u gozbenim pjesmama (''carmĭna convivalia'') i pjesmama koje su vojnici pjevali u [[trijumf]]u (''carmĭna triumphalia''). Trijumfalne pjesme često su po sadržaju bile rugalice na račun pobjednika s namjerom da se »umanji« njegova slava koja bi kod bogova mogla izazvati zavist.
 
U ovom razdoblju nalazimo i začetke dramskog prikazivanja. To su uglavnom bile improvizacije izvođene na seoskim svečanostima, pune lakrdija i masnih šala poput t.zv. fesceninskih stihova (''versus Fescennīni''), nazvanih prema etrurskom gradu [[Fescenin]]u, ili atelanska igra (''fabŭla Atellāna''), također puna lakrdije i opscenosti, nazvana prema gradu Ateli. Dramske igre ― ''satūrae'' (odakle potiče kasniji naziv satira) ― bile su spoj dijaloga, plesa i pjevanja.