Ivan Šubašić: razlika između inačica

'''Ivan Šubašić''' ([[Vukova Gorica]], [[7. svibnja]] [[1892]]. – [[Zagreb]], [[22. ožujka]] [[1955]].), [[Hrvatska|hrvatski]] odvjetnik i političar, ban [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]]. Narodni zastupnik kotara [[Delnice]], jedini ban [[banovina Hrvatska|banovine Hrvatske]] od [[1939]]. godine. Predsjednik izbjegličke vlade [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] u Londonu postao je [[1944.]] godine. S [[Josip Broz Tito|Titom]] je potpisao [[Sporazumi Tito-Šubašić|dva sporazuma]] koji su omogućili suradnju [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|Titova partizanskog pokreta]] i kraljevske vlade. Godine 1945. kratko vrijeme bio je ministar vanjskih poslova [[DFJ|Demokratske federativneFederativne Jugoslavije]].

Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Zagrebu. Nakon toga, upisao je Teološki fakultet. U vrijeme [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] mobiliziran je u Austrougarsku[[Austro-ugarska vojska|Austro-ugarsku vojsku]] i sudjelovao je u borbama na Drini 1914. Nakon toga, poslan je na [[Istočno bojište (Prvi svjetski rat)|istočno bojište]]. Tu je dospio u rusko zarobljeništvo, gdje je stupio u dobrovoljačke jedinice srpske vojske i sudjelovao u proboju [[Solunsko bojište|Solunskog frontebojišta]]. [[Aleksandar I. Karađorđević|Regent Aleksandar]] ga je darivao nagradom Karađorđeve zvijezde. Po završetku rata, studirao i doktorirao pravo na Zagrebačkom sveučilištu. Otvorio je svoj svojuodvjetnički odvjetničku agencijuured u Vrbovskom u Gorskom Kotaru[[Vrbovsko]]m, na današnjoj adresi I. G. Kovačića 4. Tu se upoznao i s vođom [[HSS]]-a, [[Vladko Maček|Vlatkom Mačekom]] i ubrzo pristupio istoj stranci. Za narodnogzastupnika poslanikau UstavotvorneUstavotvornoj skupštineskupštini izabran je [[1938.]] godine.

Kao ugledan čovjek, radio je kao posrednik između Dvora princa [[Pavle Karađorđević|Pavla Karađorđevića]] i [[Vladko Maček|Vlatka Mačeka]] o rješenju [[Hrvatsko pitanje|hrvatskog pitanja]]. ImenovanKao pomirljiv političar, imenovan je za bana Banovine Hrvatske poslije [[sporazum Cvetković-Maček|sporazuma Cvetković-Maček]] u jesen [[1939.]] godine, premda je Maček u početku želio [[August Košutić|Augusta Košutića]] na tom mjestu. Za vrijeme travanjskog[[Travanjski rat|Travanjskog rata]] boravio je u Zagrebu. Odbio je pustiti na slobodu zatvorene [[KPJ|komuniste]] prije njemačkog ulaska u Zagreb.{{nedostaje izvor}} Bio je usko povezan s vladom generala Simovića i s njom je napustio zemlju.

Poslije većih ostavki pojedinih ministara [[Dušan Simović|Simovićeve]] vlade, dobio je mjesto jednog od kraljevog namjesnika. Poslije kraćeg boravka u Londonu[[London]]u, otputovao je u SAD u sastavu vladinevladinog delegacijeizaslanstva. U Americi ostaje sve do početka 1944. kada na poticaj premijera Churchilla prihavaća damisiju sastavisastava novunove vladuvlade. [[1. lipnja]] [[1944.]] kao kompromis - Hrvat i nekomunist - bio je imenovan premijerom.<ref>[http://www.studiacroatica.org/jcs/24/2415.htm Journal of Croatian Studies, XXIV, 1983] – Annual Review of the Croatian Academy of America, Inc. New York, N.Y., Electronic edition by Studia Croatica. Retrieved 2010-02-02.</ref> U ovoj vladi, dr. Šubašić je vršio osim funkcije predsjednika vlade i funkcijedužnost ministra vanjskih poslova i ministra financija. Na prijedlog Churchilla upućen je u Jugoslaviju da se sporazumi sa predstavnicima [[NKOJ]]-a i maršalom[[maršal]]om Titom[[Tito]]m o formiranju zajedničke vlade.

Boravi na Visu[[Vis]]u od 14. do 17. svibnja 1944., gdje je potpisao sa Titom Viški sporazum. Nakon toga, odlazi u [[Bari]] gdje izjveštava britanskog premijera Churchilla[[Churchill]]a o rezultatima sporazuma. Na ponovno inzistiranje Churchilla, odlazi po drugi put u Jugoslaviju. Boravi u Beloj Crkvi do kolovoza 1944., a zatim u [[Vršac|Vršcu kolovoza]], gdje ima opsežne razgovore sas Titom o sastavu nove vlade. Po formiranju privremene vlade [[DFJ]], 7. ožujka 1945. u Beogradu, dr. Šubašić je dobio resor vanjskih poslova. Već u kolovozulistopadu 1945. podnio je ostavku zbog neslaganja s političkim smjerom u zemlji i napustio vladu. Po pobjedi snaga JNOF-a (komunista) na izborima, dr. Šubašić odlazi u Zagreb.

Živio je povučeno, no pod stalnom paskom [[OZNA]]-e. Umro je [[22. travnja]] [[1955.]] u Zagrebu. Pokopan je na Mirogoju[[Mirogoj]]u, a na sprovodu se okupilo 10.000 ljudi.