|
|jezik = [[Napolitanski|Napolitanski dijalekt]] i [[Latinski]]
|vjera = [[Rimokatolička Crkva|rimokatolička]]
|valuta = Napolitanskinapolitanski pijaster<br>[[Napolitanskanapolitanska lira]] (1812.-1815.)
|
}}
'''Napuljsko kraljevstvo''' ([[Talijanski jezik|talijanski]]: ''Regno di Napoli''), bila je [[Srednji vijek|srednjovjekovna]] država na krajnjem jugu [[TalijanskiApeninski jezikpoluotok|apeninskogApeninskog poluotoka]].
''Napuljsko kraljevstvo'' nastaloNastalo je podjelom starije [[Kraljevina Sicilija|Kraljevine Sicilije]] nakon ocijepljenjaodcjepljenja otoka [[Sicilija|Sicilije]] - koja je uslijedila nakon sicilijanskog ustanka poznatog kao [[Sicilijanska večernja]] [[1282]]. <ref>{{cite book | last = Fremont-Barnes | first = Gregory | title = Encyclopedia of the Age of Political Revolutions and New Ideologies, 1760-1815: Volume 1 | publisher=Greenwood | year = 2007| page = 495 | isbn = 978-0313334467}}</ref><ref name=tre>[http://www.treccani.it/enciclopedia/regno-di-napoli/ Napoli, Regno di, na portalu treccani.it, pristupljeno 16. 06. 2011.]{{it icon}}</ref> Nova kraljevina dobila je ime ''Napuljsko kraljevstvo'', kako bi se razlikovala od bivše Kraljevine Sicilije. Tokom svog viševjekovnog postojanja - ''Napuljsko kraljevstvo'', je bilo je predmet borbi između [[Francuska|francuskih]] i [[aragon]]sko - [[Španjolska|španjolskih]] vladara. ''Napuljsko kraljevstvo'' prestalo je postojati [[1816]]., kad se ponovno spojilo sa [[Sicilija|Sicilijom]] u novu kraljevinu - [[Kraljevina dviju Sicilija|Kraljevinu dviju Sicilija]].
== Povijest ==
=== Napuljsko kraljevstvo pod [[Anžuvinci]]ma===
Nakon [[Sicilijanska večernja|Sicilijanske večernje]], [[Kraljevina Sicilija|sicilijanski]] [[kralj]] [[Karlo I., kralj Napulja|Karlo Anžuvinski]] bio je prisiljen napustiti Siciliju zbog vojske [[Petar III. Aragonski|Petra Aragonskog]]. Karlu I,. ostao je posjed na kopnu zvan ''Napuljsko kraljevstvo'', po imenu glavnog grada. ''Karlo I''. i njegovi [[Anžuvinci|anžuvinski]] nasljednici nastavili su zahtjevati Siciliju kao svoj posjed i ratovali [[Aragon|aragoncima]] sve do [[1373.]], kad je sama napuljska kraljica [[Ivana I., kraljica Napulja|Ivana I.]] odbacila takve zahtjeve kao neosnovane. Vladavinu [[Ivana I., kraljica Napulja|Ivane I.]] obilježile su borbe sa anžuvinskim kraljem [[Ludovik I. Veliki|Ludovikom I.]] koji je nekoliko puta provalio i osvojio ''Napuljsko kraljevstvo'' ([[1348]].-[[1352]].).
Kraljica [[Ivana I., kraljica Napulja|Ivana I.]] i sama je doprinijela propasti svog ''Napuljskog
kraljevstva''. Kako je bila bez djece, usvojila je Luja I., Anžuvinca kao svog nasljednika, unatoč protivljenju rođaka [[Karlo II. Drački|Vojvode od Drača]], koji je htio da se da prvenstvo starijoj grani anžuvinaca. On je na kraju ubio [[Ivana I., kraljica Napulja|Ivanu I.]] [[1382.]], i prisvojio napuljski tron kao [[Karlo II. Drački|Karlo III. Napuljski]]. Dvije grane anžuvinaca osporavale su jedna pravo na napuljski tron tokom nekoliko sljedećih desetljeća. Karlova kći [[Ivana II., kraljica Napulja|Ivana II.]] ([[1414]].-[[1435]].) prvo je usvojila [[Alfons V., kralj Aragonije|Alfonsa Aragonskog]], kojeg se ubrzo odrekla, a nakon toga [[Ludovik III., Anžuvinca|Ludovika Anžuvinca]], na kraju je za svog nasljednika odabrala Ludovikova brata [[René I., Anžuvinac|Renéa Anžuvinca]] koji ju je naslijedio na tronu [[1435]]. godine.
[[René I., Anžuvinac|René Anžuvinac]] je privremeno ujedinio dvije suprostavljene grane iz [[Anžuvinci|Dinastijedinastije Anžuvinaca]]; mlađu i stariju. Mir nije dugo trajao jer je [[1442.]], [[aragon]]ski kralj [[Alfons V., kralj Aragonije|Alfonso V.]] osvojio ''Napuljsko kraljevstvo'' i tako ponovno ujedinio Siciliju i ''Napuljsko kraljevstvo'' pod aragonskom krunom. Nakon njegove smrti [[1458.]], ''Napuljsko kraljevstvo'' se ponovno odvaja, a na tron dolazi Alfonsov vanbračni sin [[Ferdinand I., Napuljski|Ferdinand I.]].
=== Napuljsko kraljevstvo pod [[Aragon]]cima i [[Španjolci]]ma ===
Kada je Ferdinand I. umro [[1494.]]., francuski kralj [[Karlo VIII., kralj Francuske|Karlo VIII.]] [[Talijanski rat 1494.–1495.|napao je Italiju]], tvrdeći da po [[Anžuvinci|anžuvinskoj]] liniji ima pravo na ''Napuljsko kraljevstvo''. Kad se [[Karlo VIII., kralj Francuske|Karlo VIII.]] s velikom vojskom od 30 000 ljudi primakao [[Napulj]]u tadašnji aragonski vladar Alfonso II. je abdicirao u korist svog sina Ferdinanda II. Na kraju je i Ferdinand II. [[1495.]] napustio Napuljsko kraljevstvo i pobjegao u Španjolsku, tako je Karlo lagano došao do napuljske krune.
Lagani Karlov uspjeh, uzbudio je njegove neprijatelje, tako je [[31. ožujka]] [[1495]]. osnovana ''Sveta liga'', u koju su ušli [[Papinska država]], [[Sveto Rimsko Carstvo]], [[Mletačka republika]], [[Milansko vojvodstvo]] i [[Ferdinand II. Aragonski]] - [[de jure]] - taj savez je bio uperen protiv [[Otomansko carstvo|Otomanskog carstva]], ali [[de facto]] protiv Karla VIII.. Nakon ''Bitke kod Fornova'' [[1495]]. u kojoj su savezničke snage pobijedile francusku vojsku - [[Karlo VIII., kralj Francuske|Karlo VIII.]] pobjegao je u Francusku.
U studeno [[1495]]. se na [[napulj]]ski tron vratio Ferdinand II. uz španjolsku pomoć. Ferdinand II je većVeć iduće [[1496]].godine umroumire, tako da ga je naslijedio stric, Frederik IV.
''Napuljsko kraljevstvo'' i dalje je bilo točka oko kojeg su se sporile Francuska i Španjolska sljedećih nekoliko desetljeća, ali je vremenom francuski napor jenjao - tako da španjolska vlast nadalje nikad nije bila istinski ugrožena. Francuska je konačno napustila svoje zahtjeve za ''Napuljskim kraljevstvom'' potpisivanjem mirovnih ugovora u dvorcu Cambrésis [[1559.]] i Londonskog sporazuma [[1557]]. nakon kojeg su Španjolci osnovali svoju marionetsku državu u Italiji '''Stato dei Presidi''' (u kojoj je bilo i ''Napuljsko kraljevstvo''), kojom su upravljali direktno iz Španjolske.
=== Napuljsko kraljevstvo pod [[Burbonci]]ma ===
Nakon [[Rat za španjolsko nasljeđe|rata za španjolsko nasljeđe]] na početku 18. stoljeća, ''Napuljsko kraljevstvo'' ponovo je promijenilo vladare. Po Mirovnom ugovoru iz [[Rastatt]]a iz [[1714]]., između [[Francuska|Francuske]] i [[Austrija|Austrije]] - ''Napuljsko kraljevstvo'', dobio je [[car]] [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]] [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo VI.]]. On je također stekao kontrolu nad [[Sicilija|Sicilijom]] [[1720]]., ali [[habsburg]]ška vladavine nije dugo trajala. ''Napuljsko kraljevstvo'' i [[Sicilija|Siciliju]] zauzela je [[Španjolska|španjolska]] vojska tokom [[Rat za poljsko naslijeđe|Rata za poljsko naslijeđe]] nakon ''Bitke kod Bitonta'' [[1734]]., <ref name=tre/> instalirala tadašnjeg [[Karlo III., kralj Španije|Karla vojvodu od Parme]], mlađeg sina [[Španjolska|španjolskog]] kralja [[Filip V., kralj Španjolske|Filipa V.]] kao kralja Napulja i Sicilije [[1735]]. Kad je [[Karlo III., kralj Španjolske|Karlo]] naslijedio [[Španjolska|španjolsko]] prijestolje od svog starijeg polubrata [[1759]]., on je svoj tron u Napulju i Siciliji dao svom mlađem sinu - [[Ferdinand I., Bourbon|Ferdinandu I.]] Unatoč tome što su dva kraljevstva bila u personalnoj uniji pod [[Burbonci|bourbonskim]] vladarom od [[1735]]. pa nadalje ostala su [[ustav]]no odvojena.
Kao član [[Burbonci|bourbonske dinastije]], Ferdinand I. bio je prirodni protivnik
[[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] i [[Napoleon Bonaparte|Napoleona]], pa je [[1798.]], nakratko zauzeo [[Rim]], ali su njegovu vojsku vrlo brzo protjerale francuske revolucionarne snage, pa je Ferdinand pobjegao na Siciliju. U siječnju [[1799]]. francuska vojska osnovala je kratkotrajnu [[Partenopejska Republika|Partenopejsku Republiku]], koju je ubrzo srušila kontra-revolucionarnakontrarevolucionarna koalicija sastavljena od nezadovoljnih seljaka i svećenstva, nakon tog je Ferdinandu dozvoljeno da se vrati na tron. On je ipak bio prisiljen napraviti velike ustupke francuskoj revolucionaroj vojsci, [[1801]]. potpisao je Ugovorugovor sas njima u [[Firenca|Firenci]],. poPo tom Ugovoru -ugovoru [[Francuska]] je postala dominantna snaga u kontinentalnoj Italiji.
=== Napuljsko kraljevstvo za [[napoleon]]skih vremena ===
[[Ferdinand I., Bourbon|Ferdinandova]] odluka da uđe kao saveznik u Treću koaliciju protiv [[Napoleon Bonaparte|Napoleona]] [[1805]]. donijela mu je više štete nego koristi., Jerjer je [[Napoleon Bonaparte|Napoleona]], nakon odlučujuće pobjede nad saveznicima kod [[Bitka kod Austerlitza|Austerlitza]] i nakon pobjede nad napolitancimaNapolitancima kod Campo Tenese, instalirao svog brata - [[Giuseppe Buonaparte|Giuseppea]] kao kralja ''Napuljskog kraljevstva''.
Kad je dvije godine kasnije [[Giuseppe Buonaparte|Giuseppe]] otišao u Španjolsku preuzeti tron, zamijenila ga je Napoleonova sestra [[Caroline Bonaparte|Caroline]], i njegov [[maršal]] [[Joachim Murat]], kao vladari dviju Sicilija.
Dok su Francuzi stolovali u Napulju, [[Ferdinand I., Bourbon|Ferdinand]] je pronašao utočište na Siciliji koja se uz [[Velika Britanija|britansku]] pomoć odhrvavala pokušajima francuske invazije.
Nakon [[Napoleon Bonaparte|Napoleonova]] poraza [[1814.]], [[maršal]] [[Joachim Murat|Murat]] postigao je dogovor s Austrijom te mu je dopušteno da zadrži prijestolje u Napulju, unatoč žestokom protivljenju [[Ferdinand I., Bourbon|Ferdinanda]] i njegovih pristalica. Nakon [[Napoleon Bonaparte|Napoleonova]] povratka iz zatočeništva s [[Elba|Elbe]] [[1815.]], Murat ponovno postaje Napoleonov sljedbenik, te ga Austrijanci nastoje na sve načine ukloniti. Murat je na sve moguće načine pokušao zadržati vlast, čak i uz pomoć talijanskih nacionalista (Proglas iz [[Rimini]]ja), ali je nakon poraza u Bitci kod Tolentina, morao pobjeći iz Napulja. Na napuljski tron došao je Ferdinand IV. Sicilijanski, Murat se pokušao nasilno vratiti na prijestolje, ali je brzo uhvaćen i strijeljan u mjestu [[Pizzo, Calabria|Pizzo]] u [[Kalabrija |Kalabriji]]. Već iduće godine - [[1816]]. ujedinile su se [[Sicilija]] i ''Napuljsko kraljevstvo'' u [[Kraljevina dviju Sicilija|Kraljevinu dviju Sicilija]].<ref name=tre/>
==Izvori==
|
