Joseph Conrad: razlika između inačica

Osnovna Conradova tema je ranjivost etičkoga bitka čovjeka bačena u vrtlog ekstremnih situacija. Kako su primijetili mnogi proučavatelji auktorova djela, naizgled romantični i egzotični okoliš njegovih pripovijesti i romana djeluje istodobno kao simbolični eho i aktivacijska sila destruktivnih elemenata postojećih, no najčešće neprepoznatih, u samoj čovjekovoj naravi. Temeljne vrijednosti koje je Conrad naveo kao bazu ljudskoga postojanja: čast, solidarnost, vjernost i iskrenost, bivaju, ''in extermis'', načete i podvrgnute mučnom samoispitivanju i unutarnoj borbi za očuvanje integriteta njegovih junaka- borbi koja nerijetko završava [[samoubojstvo|samoubojstvom]] ili porazima druge vrste. To je još zornije u piščevim političkim [[roman]]ima, prvim uistinu modernim, a zasigurno vrhunskim ostvarajima toga žanra. Takav je u prvom redu "Nostromo" ([[1904]].), Conradov najbogatiji roman i jedan od najvećih romana [[engleski jezik|engleskoga jezika]], u kojem se prate uzbudljive povijesne mijene u izmišljenoj [[Južna Amerika|južnoameričkoj zemlji]] Costaguani, temeljenoj na kombinacijama okolnosti u više autentičnih država toga [[kontinent]]a i koji se vrti oko [[srebro|srebra]] i kapitalističko-kolonijalne eksploatacije. U "Nostromu" je pisac stvorio mikrokozam esencijalno grabežljivoga ljudskoga društva, a višeslojnost i kompozicijska kompleksnost djela čine ga jednim od uzora suvremene proze. Jetki "Tajni agent" ([[1907]].), zbiva se među anarhistima u [[London]]u i svjedoči o Conradovom skepticizmu spram politički radikalnih ideologija, dok je briljantni roman "Pred zapadnjackim očima" ([[1911]].) priča o tragediji studenta Razumova, o izdaji i okajanju, kojega se radnja događa u policijskoj carskoj Rusiji i među političkim emigrantima u [[Švicarska|Švicarskoj]], te koji ne bi bio moguć bez djela [[Fjodor Dostojevski|Dostojevskoga]], pisca koji je Conradu bio ideološki, pa i estetski odbojan, no s kim je nedvojbeno dijelio neke temperamentalne značajke. Conradova pak sposobnost opisivanja prirodnog okoliša kao i života na brodu bliska je [[impresionizam|impresionizmu]]; predočavanje nevolja s olujama i s tišinama bez vjetra najizrazitijaje u dugačkim pripovijestima "Crnac s Narcisa" ([[1897]].), "Mladost" ([[1902]].), "Tajfun" ([[1903]].), "Pojas sjene" ([[1917]].) U kasnijem je razdoblju (otprilike od početka [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskoga rata]] do smrti) piščeva umjetnost pokazala znakove slabljenja: često se navodi roman "Šansa" ([[1913]].), kao primjer melodrame u kojoj jezična inventivnost i [[barok|barokni]] izričaj zastiru emocionalno i spoznajno siromaštvo djela. No, uzev u cjelini, Conradov opus je zasigurno ostvarenje kojega su rijetki prozaici engleskoga jezika [[20. stoljeće|20. stoljeća]] dosegli, a nitko ga nije premašio. Presudno je utjecao na niz romanopisaca i novelista: mnogo mu duguju [[William Faulkner]], Francis Scott Fitzgerald, [[Arthur Koestler]], [[George Orwell]], Andre Malraux, [[Graham Greene]], [[Gabriel García Márquez]] i [[Vidiadhar Naipaul]].

 

 

== Vanjska poveznica ==