Razlika između inačica stranice »Henrik VII., car Svetog Rimskog Carstva«

bez sažetka
m (Bot: brisanje 33 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q152717 na Wikidati)
[[Datoteka:Balduineum_Wahl_Heinrich_VII.jpg|mini|200px|[[Izborni knezovi]] glasaju za Henrika]]
[[Datoteka:HRE_under_Henry_VII.JPG|mini|200px|Carstvo u doba Henrika VII., ružičasto su posjedi dinastije Luksemburg]]
Henrik VII. je 1312. na čelu svoje vojske poduzeo pohod na Italiju, ceremonijalni odlazak u Rim koji se očekivao od svakog titularnog kralja Rimljana. U Rimu je okrunjen [[29. lipnja]] [[1312.]] za cara Svetog rimskog carstva. Samim time, Henrik VII. je postao prvi car Svetog rimskog carstva još od [[Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrika II.]] , a njegovim krunjenjem okončan je [[Interregnum]] koji je trajao još od 1250. godine. Glavni cilj Henrikove politike bio je obnova carske vlasti u sjevernoj Italiji. Najjači otpor pružila mu je [[Firenca]], a zatim i drugi gradovi u [[Toskana|Toskani]]. Car se sporječkao i sa [[gvelfi]]maGvelfi i gibelini|gvelfima i sa [[gibelini]]ma, a njegov dolazak izazvao je približavanje pape [[Klement V.|Klementa V.]] i napuljskog kralja Roberta Mudrog. Kako je Robert pored kraljevske titule bio i grof [[Provansa|Provanse]] dugovao je vazalsku lojalnost caru. Henrik je krenuo kazniti Roberta zbog navodne neposlušnosti. Njegova prva meta je bio grad Siena koji je bio [[Gvelfi i Gibelini|gvelfski]] (podržavao je papu) i Henrik je započeo s njegovom opsadom. No, unutar tjedna Henrik je obolio od malarije. Napustio je Sienu 22. kolovoza. Našao je utočište u [[Buenconvento|Buenconventu]] blizu [[Siena|Siene]] gdje je preminuo [[24. kolovoza]] [[1313.]].<ref>Jones, str. 536</ref> Njegovo tijelo kasnije je premješteno u katedralu Uznesenja Marijina, u gibelinskom gradu [[Pisa|Pisi]].
 
Nakon Henrikove smrti carska vlast se brzo urušila u Italiji. Ipak, njegov dolazak ostavio je snažan dojam na suvremenike, na prvom mjestu na [[Dante]]a. U svojoj [[Božanstvena komedija|Božanstvenoj komediji]] Dante na nekoliko mjesta spominje u pozitivnom kontekstu Henrika VII. U Petoj sferi Raja, u kojoj se nalaze hrabri ratnici i vladari iz prošlosti, Dante spominje kako je počasno mjesto rezervirano i za Henrika. Također, u ''Čistilištu'', Henrik VII se spominje kao spasitelj koji će obnoviti carsku vlast u Italiji i okončati razne zlouporabe Rimokatoličke crkve.
==Obitelj==
 
Henrik VII. je od 1292. bio oženjen Margaretom, kćerkom [[brabant]]skog vojvode Johanna I. Sa njom je imao troje djece:
 
*Ivana Slijepog (10. kolovoza 1296 - 26. kolovoza 1346), grofa od Luksemburga i kralja Češke.