|
==Povijest==
OsnovaliSasatav su osnovali u Zagrebu[[Zagreb]]u, točnije predgrađu Markuševac, kvartovski mladići Marko Bujanović, Silvio Šimunković, Vladimir Kota, Mario Kršić, Damir Popović i Robert Šerić. Pod svoje ih je uzeo primaš Damir Miki Mihovec. U samo mjesec dana transformirali su se iz nepoznatog kvartovskog benda u medijsku i estradnu atrakciju.
Prvo pojavljivanje na nekom festivalu bilo je na [[Zlatne žice Slavonije|Zlatnim žicama Slavonije]] u Požegi. I kakvo je to pojavljivanje bilo. Osvojili su publiku kao najbolji i kao najperspektivniji tamburaški sastav pjesmom "Zbog tebe sam to što jesam", koja je bila novina u svijetu tamburaške glazbe u bilo kojem pogledu muziciranja i podijelili glazbenu scenu i javnost. Nastup u kožnim jaknama, tada rokerskim simbolom i atipično, žestoko sviranje tambura. Jedni su bili oduševljeni, odmakom od tradicionalnog, novim smjerom tamburaške glazbe, dok su im drugi, ipak u manjini, to isto zamjerali kao i 'skandalozan' stil odijevanja, te pristup sceni, sve dotad neviđeno u tradicionalnoj i tamburaškoj glazbi. Publika je bila osvojena, ali kritika je bila zbunjena i suzdržana. Ipak, samo za kratko.
Zatim slijede prve nagrade. Prvu osvajaju na festivalu "Domoljubne pjesme" u Slavonskom Brodu pjesmom "Ja sam svoje prolupao dane", sljedeću na festivalu "Pjesme Podravine i Podravlja" u Pitomači pjesmom "Duša u čaši", a ubrzo nakon toga slijedi i najprestižnija hrvatska glazbena nagrada - [[Porin]] [[1994.]] godine.
Jedna crtica iz biografije koja svjedoči o iznimno velikoj popularnosti, ne samo za standarde tamburaškog benda, su i tradicionalni koncerti u zagrebačkom [[Dom sportova|Domu sportova]], koji su se održavali 12. prosinca četiri godine zaredom, kojima je prosječno prisustvovalo 12.000 ljudi. Dva puta napunili su i [[Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog|KD Lisinski]]. Pothvat nevelikog broja bendova.
Danas se mogu pohvaliti Večernjakovom Ružom popularnosti, Zlatnom pticom [[Croatia RecordsaRecords]]a za 100.000 prodanih nosača zvuka, desecima koncerata u Europi, Sjevernoj Americi i Australiji, deset izdanih albuma i nekoliko velikih hitova. Ipak, njihov najveći uspjeh bez imalo sumnje je približavanje nacionalnog instrumenta, tambure, mladoj generaciji; Mihovec i Šljivac danas će reći: "Jednostavno, željeli smo tamburu približiti mladima.".
==Diskografija==
|
