Razlika između inačica stranice »Božidar Novak (novinar)«

a čovik je umor
(a čovik je umor)
'''Božidar (Božo) Novak''' ([[Hvar]], [[18. svibnja]] [[1925.]] - [[26. lipnja]] [[2013.]]) je [[hrvatsko novinarstvo|hrvatski novinar]], feljtonist, publicist i kroničar hrvatskog novinarstva, saborski zastupnik. [[Hrvatsko proljeće|Hrvatski je proljećar]].
 
Rodio se je na otoku Hvaru, u katoličkoj obitelji. Na njegov je odgoj utjecalo [[Stranka prava (Dalmacija)|dalmatinsko pravaštvo]] i [[Narodna stranka (Dalmacija)|narodnjaštvo]]. Gimnaziju je pohađao u Splitu i Zagrebu. Izbijanjem rata, antifašističkom se pokretu priključio kao formirani katolički omladinac, ne kao komunist ili ljevičar, jer nitko od njegovih suboraca nije to bio, nego nisu htjeli pasti pod talijansku vlast. Tako je 1942. godine otišao u [[Partizani u Hrvatskoj|partizane]]. Za vrijeme rata vodio je omladinsku organizaciju na srednjodalmatinskim otocima.
 
Za vrijeme [[rezolucija Informbiroa|sukoba Tita i Staljina]] vodio je [[Agitprop]]. Neko je vrijeme radio u Srbiji, u Beogradu, gdje je bio bliski suradnik [[Milovan Đilas|Milovana Đilasa]]. U to je vrijeme u Beogradu školovao se na novinarsko-diplomatskom odjelu Više političke škole 1946/47., a na Pravnom fakultetu u Zagrebu studirao je pravo. Novinarstvo je studirao u Salzburgu, a studijski se je usavršavao na na studijskim putovanjima u Engleskoj, SAD-u, Austriji, Italiji, Čehoslovačkoj, SSSR-u i Japanu.
 
Poslije drugog svjetskog rata radio je u novinarstvu. U [[Slobodna Dalmacija|Slobodnu Dalmaciju]] doveo ga je 1947. arhitekt [[Neven Šegvić]]. Ondje je neko vrijeme vodio unutarnju rubriku, a poslije je postao glavni i odgovorni urednik. Novakovom zaslugom u Slobodnu Dalmaciju došao je [[Miljenko Smoje]]. Iz tog vremena značajna je osobitost Slobodne Dalmacije je ta što se nisu ponijeli ostracistički prema kolegama novinarima koji su za vrijeme rata pisali za talijanski [[La voce del popolo di Spalato]] ili ustaško [[Novo doba]], usprkos zahtjevima iz Komiteta da ih se riješe. U Splitu je ostao do sredine 1949. godine, kad je poslan u Agitprop u Zagrebu voditi propagandu protiv Staljina.
Sječa je počela 1971. kad se našao na popisu 50 osoba osumnjičenih za kontrarevolucionarstvo, a koje treba uhititi. Popis je sastavio Savez boraca. Među popisanima bili su Novak, [[Neda Krmpotić]], [[Ivo Bojanić]], [[Krešo Džeba]], [[Vlado Gotovac]] i ostali. Neko su vrijeme odolijevali uhićenjima, zbog međunarodne potpore, no uskoro je i to izostalo. Vratio se na rodni Hvar i bavio ribarstvom.
 
Ponovno se pojavio u javnom životu 1990. godine. Suosnivač je [[HHO]]-a, čijim je djelatnikom skoro dva desetljeća. Pisao je za Slobodnu Dalmaciju, Vjesnik, Danas, Novi list, Večernji list, Feral Tribune, Dalmatinske novine, Jutarnji list, Novinar, Medijska istraživanja i [[Hrvatska revija|Hrvatsku reviju]].
 
Kroničar je hrvatskog novinarstva. Autor je djela ''novinarstvo u XX. stoljeću''.
== Citati ==
{{citat|Kada vam zabrane javne nastupe i u medijima vas blate, najsmješnije je to što bi autori napada dolazili u moj stan i ponavljali istu priču, kako ih je Udba prisilila da me difamiraju. A ja sam ih tješio i govorio da ih shvaćam, iako se često radilo o ljudima kojima sam napravio brojne usluge. |}}
 
== Nagrade ==
* više HND-ovih novinarskih priznanja i nagrada
* [[Nagrada "Otokar Keršovani"|nagrada za životno djelo Otokar Keršovani]]
 
== Izvor ==
*[http://www.nacional.hr/clanak/18653/bozo-novak-kronicar-hrvatskog-novinarstva Božo Novak - kroničar hrvatskog novinarstva], razgovor za Nacional br. 499, 7. lipnja 2005.
*HND: [http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/214012/Default.aspx Umro Božidar Novak, poratni glavni urednik Slobodne Dalmacije], Slobodna Dalmacija, 26. lipnja 2013.
 
{{GLAVNIRASPORED:Novak, Božidar}}
[[Kategorija:Hrvatsko proljeće]]
[[Kategorija:Hrvatski političari]]
[[Kategorija:Hrvatski publicisti]]