Kubizam: razlika između inačica

Izvorišta kubizma možemo pronaći u djelima [[Paul Cezanne|Paula Cezannea]] koji afirmira geometrijski shvaćen oblik uz novo značenje boje. [[Postimpresionist]] Paul Cezanne govorio je (po uzoru i na onodobne priručnike za umjetnike) da se sve, što u prirodi postoji, može likovno prikazati osnovnim likovima ([[kocka]], [[kugla]], [[valjak]], [[stožac]]). Svođenje nepravilnih oblika na pravilne oblike, prirodnih na geometrijske, jedna je od najstarijih metoda čovjekova svladavanja vidljivog svijeta (npr. nepravilne skupine [[zvijezda]] prepoznajemo u geometrijskim [[sazviježđe|sazviježđima]]). Često se smatralo da je geometrijsko „idealiziranje” prirode put prema otkriću same ideje prirode, pa tako, nastoji li slikar dokučiti geometrijske zakone prirode, njegova će slika biti bolja od pukog oponašanja prirode. Dakle, neki slikari su toliko pojednostavili oblike da su npr. kuće postale nalik običnim kockama (kubusima). Ime kubizmu dao je [[Henri Matisse]], koji je za [[Georges Braque|Braqueove]] pejzaže rekao: „Gle nagomilane kocke!” (''cubescoubis'').

Kubizam je zaokupljen problemom »objekta« kojeg treba rekonstruirati, nasuprot rasplinutosti i nepostojanosti [[impresionizam|impresionističke]] površine. Potrebno je eliminirati sve što se oslanja na [[subjektivnost]] ili na određeno i čvrsto gledište, da bi se došlo do cjelokupne, pojmovne, potpune varijante forme („Ako čula deformiraju, samo duh formira”). [[Pablo Picasso|Picassova]] izjava: „slikam predmete kako ih zamišljam, a ne kako ih vidim”, podupire ovu tezu. U kubizmu je prisutan utjecaj i [[afrička umjetnost|afričke umjetnosti]], a osnova je [[kocka]]. Kubisti na slici prikazuju simultano (istovremeno) ono što u zbilji možemo vidjeti samo sukcesivno (u slijedu vremena, uzastopno).