Libertarijanizam: razlika između inačica

'''Libertarijanizam''' je [[politička filozofija]] koja podržava osobne [[slobode]], osobito slobodu izražaja i akcije.<ref>[http://www.merriam-webster.com/dictionary/libertarian "libertarian"]. ''Merriam-Webster.com. Pristupljen 2011-03-03.</ref> Libertarijanizam uključuje raznolika uvjerenja i organizacije, ali većina zagovara stajalište da je najmanja moguća [[država|država]] najbolja i dijele cilj maksimiziranja osobnih sloboda.

Libertarijanske škole misli razlikuju se u stupnju u kojem bi država trebala biti smanjena, primjerice [[Minarchism|minarhisti]] zagovaraju smanjenje do mjere koja tek dozvoljava zaštitu od agresije, krađe, povrede ugovora i prijevare. Neki libertarijanci idu čak i dalje, i podržavaju minimalnu društvenu pomoć siromašnima.<ref name="hamowy">Hamowy, Ronald. The Encyclopedia of Libertarianism. "Sociology and Libertarianism." Sage 2008. p. 480.</ref> Onda postoje [[AnarchismAnarhizam|anarhisti]], koji zagovaraju potpunu eliminaciju države. Dodatno, neke škole podržavaju pravo privatnog vlasništva nad nezaposjednutom zemljom i prirodnim resursima dok druge odbacuju privatno vlasništvo i često podržavaju zajedničko vlasništvo.<ref>Vallentyne, Peter (5. rujna. 2002.). "Libertarianism". In Edward N. Zalta. The Stanford Encyclopedia of Philosophy (proljeće 2009 ed.). Stanford, CA: Stanford University. Retrieved March 5, 2010. "Both endorse full self-ownership, but they differ with respect to the powers agents have to appropriate unappropriated natural resources (land, air, water, etc.). Right-libertarianism holds that typically such resources may be appropriated by the first person who discovers them, mixes her labor with them, or merely claims them—without the consent of others, and with little or no payment to them. Left-libertarianism, by contrast, holds that unappropriated natural resources belong to everyone in some egalitarian manner. It can, for example, require those who claim rights over natural resources to make a payment to others for the value of those rights. This can provide the basis for a kind of egalitarian redistribution". {{citat|Both endorse full self-ownership, but they differ with respect to the powers agents have to appropriate unappropriated natural resources (land, air, water, etc.). Right-libertarianism holds that typically such resources may be appropriated by the first person who discovers them, mixes her labor with them, or merely claims them—without the consent of others, and with little or no payment to them. Left-libertarianism, by contrast, holds that unappropriated natural resources belong to everyone in some egalitarian manner. It can, for example, require those who claim rights over natural resources to make a payment to others for the value of those rights. This can provide the basis for a kind of egalitarian redistribution}}</ref><ref name="consistent on self-emancipation, anti-state, anti-property">

Libertarijanci generalno brane ideal slobode sa stajališta toga koliko je malo svatko ograničen autoritetima, odnosno koliko je svakome dozvoljeno da čini, što se opisuje kao [[negativna sloboda]]. Ovaj ideal se razlikuje od viđenja slobode usmjerenog na to koliko svatko ''može'' činiti, što se naziva [[pozitivna sloboda|pozitivnom slobodom]]. Razliku između ovih pojmova prvi je zapazio [[John StewartStuart Mill]], i kasnije u više pojedinosti opisao [[Isaiah Berlin]].

Mnogi libertarijanci vide [[život]], [[sloboda|slobodu]] i [[imovina|imovinu]] kao apsolutna prava koja posedujuposjeduju pojedinci, i da dovođenje jednog od njih u pitanje nužno ugrožava i ostale. U [[demokracija]]ma, oni smatraju nagodbe o ovim pravima pojedinaca političkim djelovanjima "[[tiranija većine|tiranijom većine]]". Ovaj izraz, koji je prvi skovao [[Alexis de Tocqueville]] i kasnije proslavio John Stewart Mill, ističe prijetnju većine da nametne većinske norme manjinama, i pri tom narušava njihova prava.

Mnogi libertarijanci daju prednost [[precedentno pravo|precedentnom pravu]], koje vide kao manje proizvoljno i prilagodljivije od [[normativno pravo|normativnog prava]]. Relativne prednosti precedentnog prava koje se postupno razrađuje k sve finijim određenjima imovinskih prava su izrazili mislitelji kao što su [[Friedrich Hayek]], [[Richard Epstein]], [[Robert Nozick]] i [[Rendy Barnett]]. Neki libertarijanski mislitelji verujuvjeruju da bi ovaj razvoj mogao razlučiti razne "zajedničke" pojave poput, recimo, zagađivanja i drugih međudjelovanja koja neki vide kao [[vanjska djelovanja|vanjska]]. Riječima [[Russell Means|Rusellla Meansa]], "libertarijansko društvo ne bi dozvolilo nikome da povrijedi druge zagađivanjem jer ono insistirainzistira na pojedinačnoj odgovornosti". Javno vlasništvo nad imovinom otežava zahtijevzahtjev za odgovornostiodgovornošću.

Neki libertarijanci poput Roberta Nozicka i [[Murray Rothbard|Murraya Rothbarda]] vide prava na život, slobodu i imovinu kao [[prirodna prava]], odnosno, prava vrijedna zaštite kao cilja samog po sebi. Njihov pogled na prirodna prava je izveden, posredno ili neposredno, iz pisanja [[Thomas HobbsHobbes|Thomasa Hobbsa]] i [[John Locke|Johna Lockea]]. [[Ayn Rand]], koja je također imala snažan uticajutjecaj na libertarijanizam, uprkosusprkos odbacivanju togtoga naziva, također je smatrala da su ova prava osnovana na [[prirodni zakon|prirodnom zakonu]].

Drugi libertarijanci kao što su [[Milton Friedman]], [[Ludwig von Mises]] i [[Friedrich Hayek]], opravdavali su ova prava na [[pragmatizam|pragmatičnim]] ili [[posljedičnost|posljedičnim]], kao i [[moral]]nim osnovama. Oni su rasuđivali kako je libertarijanizam saglasansuglasan sa ekonomskom delotvornošću, i stoga najdelotvornijinajdjelotvorniji način pomaganja i unapređivanja socijalnog blagostanja. Oni također mogu opravdavati upotrebu sile u nekim okolnostima, na primerprimjer u izvanrednim situacijama. Neki libertarijanci poput [[Jan Naverson|Jana Narvesona]] zauzimaju ugovornu točku gledišta po kojoj su prava jedna vrsta dogovora koji bi racionalni ljudi sklopili prije međudjelovanja.

Libertarijanci se također mrgode na bilo koje zakone koji ograničavaju vlastito ili [[pristanak|suglasno]] ponašanje, kao i zakone o [[zločin bez žrtve|zločinima bez žrtava]]. Oni tako veruju da izbor pojedinaca o proizvodima ili uslugama ne bi trebao biti ograničen zahtijevima za vladinim odobravanjem ili monopolima odobrenim od strane države, ili pak putem [[trgovinske prepreke|trgovinskih prepreka]] koje ograničavaju izbor proizvoda i usluga iz drugih država (vidi [[slobodna trgovina]]). Libertarijanci se također uglavnom protive zakonskim zabranama uživanja [[droga|droge]], [[kockanje|kockanja]] ili [[prostitucija|prostitucije]]. Oni vjeruju dakako bi građani trebali biti slobodni da preuzimajupreuzimati rizik, čak i u situaciji gdje sebi mogu naškoditinaštetiti. Na primerprimjer, iako se većina libertarijanaca možda osobno slaže sa većinom ljudi da je vezivanje pojaseva dobra ideja, oni odbacuju propisivanje njihove obvezne upotrebe kao [[paternalizam]]. Slično, mnogi od njih vjeruju da [[FDA|Administracija za hranu i lijekove]] Sjedinjenih država (i slična tijela u drugim zemljama, kao na primjer Ministarstvo zdravlja u Republici Hrvatskoj) ne bi trebala zabranjivati nedokazane medicinske postupke, da bi sve odluke o toku liječenja trebale biti donošene između pacijenta i doktora, i da bi vlada trebala biti ograničena na donošenje neobavezujućih ocjena o učinkovitosti ili sigurnosti hrane i/ili lijekova.

Stajališta minarhista i anarho-kapitalista o smjernicama o matičnim pitanjima su najčešće međusobno nerazlučiva zato što obje vrste libertarijanaca vjeruju da su postojeće vlade previše nametljive. Neki libertarijanski filozofi poput [[Tibor R. Mejkan|Tibora R. Mejkana]] obrazlažu kako, ispravno shvaćeni, minarhizam i anarho-kapitalizam nisu međusobno protivrječniproturiječni.

Vojna djelovanja Sjedinjenih Država u Iraku od 2003. naovamo su istakla napetosti između objektivizma i pogleda mnogih libertarijanaca. Objektivisti se često nisu slagali sa [[politika neuplitanja|politikom neuplitanja]] (često pogrešno nazivanom "[[izolacionizam]]") mnogih libertarijanaca. Oni obrazlažu da je ispravno da država preduzmepoduzme preventivna vojna djelovanja kada dokazi ukazuju na stvaran rizik da će druga država prva posegnuti za upotrebom prinudne fizičke sile. Mnogi bi također željeli da vide državu koja agresivnije štiti prava (u ovom slučaju američkih) građana i poduzeća u inozemstvu, uključujući i vojnu akciju kao odgovor na nacionalizaciju.

Libertarijanizam se često smatra [[desnica|desničarskim]] pokretom, posebno među ne-libertarijancima u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Državama]], gdje liberatarijanci uglavnom imaju više zajedničkog sa tradicionalnim [[Republikanska stranka (SAD)|republikancima]] nego sa [[Demokratska stranka (SAD)|američkim liberalima]], posebno glede ekonomske politike i [[kontrola vatrenog oružja|kontrole vatrenog oružja]]. Međutim, libertarijanci se često (i vjerojatno najbliže) opisuju kao "konzervativni" po ekonomskim i "liberalni" po društvenim pitanjima. Na primer, najveći broj libertarijanaca smatra [[Teksas|teksaškog]] kongresmena i kandidata za predsjednika SAD [[Ron Paul|Rona Paula]] za libertarijanca po učenju, iako je on predstavnik Republikanske stranke.Zadnjih godina u Sjedinjenim Američkim Državama popularan je libertarijanski pokret [[Pokret Tea Party|Tea Party]].

Jedan primjer libertarijanskih smjernica u povijesti možemo naći u diskriminaciji na radnom mjestu. Liberali su po pravilu podržavali zakone koji bi kažnjavali poslodavce za diskriminaciju na osnovama nevezanim za sposobnost obavljanja posla u pitanju, dok su konzervativci povijesno bili naklonjeni zakonima koji su podržavali takvu diskriminaciju (poput američkog Juga prije općih građanskih prava). Od libertarijanaca bi se imalo očekivati da se protive bilo kojim zakonima po ovom pitanju jer bi oni nužno povređivali imovinska prava ili slobode bilo vlasnika poduzeća bilo zaposlenih. Drugim riječima, svatko bi trebao biti slobodan da diskriminira protiv drugihdiskriminirati u svojim osobnim ili poslovnim odnosima, svatko bi trebao biti slobodan da izabere da li će prihvatiti posao, ili započne vlastiti biznis u skladu sa svojim osobnim vjerovanjima i predrasudama, i svatko bi trebao biti slobodan da povede bojkot ili javnu kampanju protiv poduzeća s čijim se smjernicama ne slaže.

Kao suvremeniji primerprimjer, konzervativci će verovatnovjerojatno podržati zabranu [[istopolni brak|istopolnih brakova]] u interesu održavanja tradicionalne institucije braka, dok će liberali vjerojatno biti naklonjeni omogućavanju istoplonih brakova u svrhu osiguravanja jednakosti pred zakonom. Libertarijanci se, pak, neće složiti sa samim pojmom braka odobrenim od strane vlade. Zapravo, oni će poricati da vlada zaslužuje bilo kakvu ulogu u braku osim sprovođenja bilo kojeg pravno valjanog ugovora u koji pojedinačne strane odluče da stupe, i protivićeprotiviti će se raznim dodatnim pravima koja se trenutno odobravaju venčanimvjenčanim građanima.