|
'''Dinamit''' (prema grč.: sila, snaga) naziv je za vrlo snažan [[brizantni eksploziv]], koji se već u 19. st. proizvodio na bazi glicerol-trinitrata, poznatijeg pod starim nazivom [[nitroglicerin]].
[[Alfred Nobel]] utvrdio je [[1867.]]g. da infuzorijska zemlja adsorbira glicerol-trinitrat i tvori s njim plastičan i manje osjetljiv eksploziv, kojeg je nazvao dinamit.
Prve vrste dinamita sadržavale su 75% glicerol-trinitrata, 24, 5% infuzorijske zemlje i 0,5% [[Soda|sode]]. Bio je takozvani ''gurdinamit'', u kojem je [[infuzorijska zemlja]] bila neaktivna baza sa svrhom oslabljivanja detonacije. Poslije se uglavnom proizvodio dinamit s aktivnom bazom, u obliku mješavine glicerol-trinitrata i [[salitra|salitre]], drvene piljevine, prašine [[kameni ugljen|kamenog ugljena]] itd.
Smjese, masne i higroskopne, bile su izolirane slojem [[vosak|voska]] ili plastike. Nobel je također otkrio da [[kolodijski pamuk]] (nitrirana [[celuloza]] s 11 do 12% [[dušik]] a) s glicerol-trinitratom daje želatinastu smjesu, tzv. [[praskava želatina|praskavu želatinu]] (ondašnji želatinski dinamit).
Dinamit korišten u [[rudarstvo|rudarstvu]] sadržavao je natrijev klorid, u svrhe smanjenja temperature detonacije i povećanja njene snage.
Danas se umjesto glicerol-trinitrata za pripravu dinamita koristi amonijev nitrat uklopljen u želatinsku masu od celuloznog nitrata i [[glikol-dinitrat]]aglikola. Takav je eksploziv, nazvan amonijski dinamit, otporan prema vlagi, pouzdaniji, sigurniji, snažniji i jeftiniji.
| 