Inačica od 10. listopada 2013. u 22:56 uredi Mostarac (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 18.353 edits m →‎Razvitak ← Starija izmjena		Inačica od 10. listopada 2013. u 23:01 uredi ukloni ovu izmjenu Mostarac (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 18.353 edits m →‎Kasniji utjecaj Novija izmjena →
Redak 228: == Kasniji utjecaj == Represija koja je Hrvatsku zahvatila nakon Titova sastanka s hrvatskim vodstvom i [[Sječa Hrvatske u Karađorđevu\|sjednice Predsjedništva SKJ u Karađorđevu]] (1. i 2. prosinca 1971.), te nakon podnošenja ostavki istoga vodstva na sjednici CK [[SKH]] (12. prosinca 1971), imala je višestruke učinke. Uhićenje studentskih lidera te prvaka [[Matica hrvatska\|Matice hrvatske]], više stotina osuda za političke prekršaje, čistke više tisuća članova SKH, stvorili su traumatizirano stanje koje je trajno obilježilo novopostavljeno vodstvo SKH i do kraja oslabilo [[južnoslavenska ideja\|projugoslavenske]] tendencije u hrvatskom društvu. Nakon sastanka u Karađorđevu, unatoč stanovitim koncesijama kojima se nastojalo smiriti prilike u [[SRH\|Hrvatskoj]], bilo je jasno da, u nekim novim demokratskim uvjetima, reforme više neće biti dovoljne te da će u budućnosti hrvatska vodstva optirati za razdruženje i neovisnost. Nositelji reformnoga pokreta iznijeli su različite pouke iz poraza nakon sastanka u Karađorđevu. Hrvatsko proljeće nakon svoga gašenja imalo je veliki utjecaj na [[Josip Broz Tito\|Tita]]. Jugoslavenski ustav bio promjenjen [[1974]]. na taj način da je ispunio pojedine uvjete Hrvatskog proljeća: dozvoljena je secesija, svaka republika imala je svoju autonomnost. Ovim promjenama u ustavu, te kasnijim egzilom mnogih [[disident\|disidenata]] i aktivista Hrvatskog projeća udarilo je klicu novog hrvatskog pokreta za samostalnost. Demokratskim promjenama u Jugoslaviji i Istočnoj Europi, padom [[Berlinski zid\|Berlinskog zida]], mnogi proljećari se aktiviraju i vraćaju iz inozemstva, te stvaraju nove hrvatski orijentirane stranke. Godine [[1990]]. ostvaren je cilj Hrvatskog proljeća, [[međunarodno priznanje Hrvatske\|osamostaljenje Hrvatske]], koja je kasnije bila prisiljena braniti svoje pravo na slobodu na bojištima u [[Domovinski rat\|Domovinskom ratu]]. U tom razdoblju latentne radikalizacije, koja se može iščitati sa stranica emigrantskoga tiska, realnacionalisti poput [[Franjo Tuđman\|Franje Tuđmana]] počeli su tragati za partnerima u državi i emigraciji. Najznačajnije ličnosti reformnoga pokreta ipak su se okrenule liberalnim popperovskim analizama, koje su ih odvele u socijaldemokraciju ([[Miko Tripalo]]), narodnjaštvo ([[Savka Dabčević-Kučar]]) i liberalizam ([[Vlado Gotovac]]). Među prvacima pokreta za ljudska prava [[1990-ih]] bilo je i mnogo proljećara ([[Ivan Zvonimir Čičak]], B. Novak, M. Tripalo, [[Vjekoslav Vidović]]). Zato se reformno razdoblje s pravom smatra uvodnim čimbenikom u stvaranju neovisne [[Hrvatska\|Republike Hrvatske]]. == U medijima ==

Hrvatsko proljeće: razlika između inačica