Josip II., car Svetog Rimskog Carstva: razlika između inačica

Već [[1781.]] godine donosi [[Edikt o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama|Patent o vjerskoj toleranciji]] koji je, po prvi puta, omogućio pravu slobodu vjerovanja (bilo je u katoličkim zemljama Monarhije i do tada [[Judaizam|židova]] i [[Protestantizam|protestanata]], ali njihov status pravno nije bio zaštićen) i dao je puno veća pravima svim nekatoličkim vjerama; osobito je time bio popravljen status [[Judaizam|židova]], čiji je pravni status čak i u to toba bio mizeran. Iste godine donosi i [[Patent o ukidanju kmetstva]] kojim u cijelom austrijskom dijelu Monarhije ukida kmetstvo. Sličan zakon biti će u [[kolovoz]]u [[1785.]] donešen i za područje [[Ugarska|Ugarske]], a tako je postao važeći i za Hrvatsku (iako će u Hrvatskoj kmetstvo službeno biti ukinuto tek [[25. travnja]] [[1848.]] od strane [[Josip Jelačić|bana Josipa Jelačića]]). Ukidanjem kmetsvakmetstva zamjerio se plemićima koji su mo do tada pružali potporu<ref>McKay, Hill, Buckler, Ebrey, Beck, ''A History of World Societies'' p.551</ref>; a nije osobito usrećio seljake koji su sada umjesto u radu i poljoprivrednim plodovima porez morali plaćati novcem - do kojega je glavnina seljaka nespretnih u trgovanju teško dolazila. Uz to su seljaci bili vrlo nezadovoljni uvođenjem opće vojne obveze (ranije se seljake uzimalo u vojsku, u principu, ako su oni dragovoljno htjeli stupiti u plaćenu vojnu službu). Na gospodarskom se planu držao načela [[fiziokratizam|fiziokratizma]] [[François Quesnay|Françoisa Quesnayja]], a kako bi se pokazao kao bolji vladar sam je često znao dolaziti kod seljaka i pomagati prilikom obrade zemlje.