Hvarski ustanak: razlika između inačica

'''Hvarska buna''' ili '''ustanak hvarskih pučana''' bila je [[ustanak]] na čelu s [[Matij Ivanić|Matijem Ivanićem]] a zahvatila je čitav [[otok]] [[Hvar]] i [[Hvar (grad)|grad Hvar]], središte komune. Ustanak je prerastao u četverogodišnji [[građanski rat]] (1510.-1514.) s jasno izgrađenim elementima ranograđanske revolucije.<ref>{{cite web|url=http://www.slobodnadalmacija.hr/Split-%C5%BEupanija/tabid/76/articleType/ArticleView/articleId/104006/Default.aspx|title=Hvarski ustanak: pet akademika utvrđuje istinu o Matiji Ivaniću|publisher=[[Slobodna Dalmacija]]|accessdate=24. kolovoza 2012.}}</ref>

[[Mletci|Mletačka]] vlada postavljala je svoje plemiće za knezove u [[Dalmacija|dalmatinskim]] komunama, oduzimajući im najvažniju povlasticu prijašnje autonomije, ali su plemićka vijeća i pod njezinom upravom zadržali veliku vlast u lokalnoj samoupravi. Zbog njihove odlučujuće uloge u zakonodavstvu i komunalnim službama pučani još u [[15. stoljeće|15. stoljeću]] formiraju pučke skupštine (kongrege), u kojima zahtijevaju službeno prihvaćanje svojih zaključaka, neke komunalne službe i pravo na kontrolu odluka plemićkih vijeća. Odbijanje tih zahtjeva bio je glavni uzrok nezadovoljstva pučana i čestih sukoba s plemićima.

Drugi je uzrok bio je bahato ponašanje plemića prema pučanskim ženama i djevojkama, što je izazivalo nepodnošljivu mržnju pučana. [[Plemići]] su ih jasno prezirali i davali im na znanje da su niža vrsta ljudi, njihovi podložnici i sluge. Treći uzrok objašnjava se težnjom obogaćenih pučana da se izjednače s plemićima i postanu članovima velikih vijeća. Kad nisu uspjeli otkloniti nijedan od navedenih uzroka, dizali su bune od kojih je najpoznatiji ustanak [[Matij Ivanić|Matija Ivanića]] od [[1510.]] do [[1514.]] godine<ref name="hbl">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=111 Hrvatski biografski leksikon: IVANIĆ, Matij], preuzeto 23. lipnja 2012.</ref>.

U početku se u tom sukobu mletačka vlada (između ostalog i zbog toga što je Venecija tada u [[Rat Cambraiske lige|ratu s Cambrayskom ligom]]) drži prividno neutralno pokušavajući izmiriti pučane s vlastelom, radi čega u Veneciju poziva i jedne i druge. Budući da u tome ne uspijeva, a hvarski ustanak ostavlja snažan dojam u cijeloj Dalmaciji i prijeti da se proširi, odlučuje energično djelovati na njezinu smirivanju i u Hvar šalje providura Zuana Navajera. Nema podataka kako je on obavio zadaću, ali su se [[1511.]] godine pučani umirili (iako i dalje drže vlast na otoku te ne dopuštaju povratak izbjeglim plemićima). No, potkraj iste godine izbijaju nemiri u cijeloj Dalmaciji pa mletačka vlada [[1512.]] godine šalje novog providura Sebastijana Justiniana. Slavohlepni i okrutni providur pokušava grubom silom slomiti otpor hvarskih ustanika, terorizira ih i zatvara, 69 je osudio na progonstvo, a obećao je 400 dukata onome tko uhvati Matija Ivanića. No, nakon poraza od Ivanićevih snaga kod [[Jelsa|Jelse]], gubi providursku službu. Na vijest o ponovnom napadu pučana na grad Hvar, Venecija šalje 15 ratnih [[galija (brod)|galija]] pod zapovjedništvom providura Vincenza Capella. Oko 1.500 vojnika iskrcalo se u Starome Gradu.<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/natuknica.aspx?NID=2722627430/ Proleksis enciklopedija: hvarski ustanak (1510–1514)], preuzeto 2315. lipnjalistopada 20122013.</ref> Nakon dolaska na [[otok]] oni, do [[listopad]]a [[1514.]]. godine, potapaju sve naoružane lađe ustanika, nakon dugog otpora svladavaju pučane na otoku te na zapovjedničkoj galiji vješaju 19 kolovođa bune, a desetorici odsijecaju po jednu ruku i vade po jedno oko. Tako je hvarski ustanak ugušen u krvi. Matij Ivanić uspijeva napustiti otok i povući se u Krajinu. Nakon gušenja ustanka Matij Ivanić nije prekinuo sve veze s otokom gdje se vraća u dva navrata, u svibnju [[1515.]] godine s naoružanim brodom prebacio se iz Krajine do istočnoga otočnoga rta, a u rujnu [[1516.]] godine u Vrboskoj je oteo brod nakrcan vinom i potom se vratio u Krajinu.<ref name="hbl"/> KasnijePoslije je prelaziprešao u [[Italija|Italiju]], u grad Vieste a od [[1519.]] godine stalno je nastanjen u Rimu<ref name="hbl"/>. Borbu pučana za ravnopravnost, ali ne više nasilnim putem, nastavio je sin Matija Ivanića, Ivan, i njegovi potomci.

== Izvori ==

== Vanjske poveznice ==