Apsolutizam: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 5:
Srž apsolutističkog shvaćanja suvereniteta iskazana je u izreci kralja Francuske Luja XIV. (1643.-1715.) "''L'État, c'est moi''" - “''Država, to sam ja''”. Taj kralj nosi epitet "Kralj Sunce", zbog mjesta kojega je sebi prisvajao u društvenom poretku. U apsolutističkom državnom ustroju vlast monarha/diktatora nije podložna nikakvom ograničenju od strane bilo kakve ustanove - sudbene, zakonodavne, vjerske.
 
Povijesno vjerojatno najzapaženiji ideolog apsolutne vlasti u rukama monarha je [[Thomas Hobbes]], (1588. - 1679.), autor koji se u građanskom ratu koji je u Engleskoj njegovog vremena bjesnio između kralja i parlamenta oštro zauzeo za kralja; dokazujući da parlament smeta sreći naroda. Hobbes je dokazivao da jedino nepodijeljena vlast - gdje su prerogativi donošenja zakona ([[zakonodavna vlast]]), njegovog provođenja ([[izvršna vlast]]) i njegovog tumačenja (tipična uloga [[sudbene vlasti]]), funkcije [[porez|oporezivanja]], [[vojna obrana|obrane zemlje]] i drugi prerogativi [[suverenitet|suverene]] vlasti objedinjeni u rukama jedne osobe - može suštinski dobro funkcionirati.<ref>[[http://plato.stanford.edu/entries/hobbes-moral/]Lloyd, Sharon A. and Sreedhar, Susanne, "Hobbes's Moral and Political Philosophy", The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Summer 2013 Edition), Edward N. Zalta (ed.)]], v. poglavlje 8, "Absolutism"</ref> Kao kontinentalno utjecajan pisac, on je u svojem ''Leviathanu ''(1651.) dao prikaz savršenog društva koje će nastati ukidanjem svih ustanova koje monarhu smetaju u obnašanju vlasti; u ''Behemothu'' (1668), povijesti [[Engleski građanski rat|Engleskog građanskog rata]] sagledane iz perspektive monarhističkog mislioca - jednu povijest u kojem se prikazuje nesreća što je zadesila narod u kojem plemstvo, vjerske zajednice (od katolika do kalvinista), intelektualci ("koje je iskvarilo čitanje knjiga na latinskom i grčkom") i trgovci odbijaju slušati kralja.
 
Apsolutistički vladari podvrgavaju sve aspekte života u državi rigidnoj kontroli državnog administrativnog aparata, tj. uspostavljaju tzv. [[Policijska država|policijsku državu]].