Apsolutizam: razlika između inačica

Povijesno vjerojatno najzapaženiji ideolog apsolutne vlasti u rukama monarha je [[Thomas Hobbes]], (1588. - 1679.), autor koji se u građanskom ratu koji je u Engleskoj njegovog vremena bjesnio između kralja i parlamenta oštro zauzeo za kralja; dokazujući da parlament smeta sreći naroda. Hobbes je dokazivao da jedino nepodijeljena vlast - gdje su prerogativi donošenja zakona ([[zakonodavna vlast]]), njegovog provođenja ([[izvršna vlast]]) i njegovog tumačenja (tipična uloga [[Sudbena vlast|sudbene vlasti]]), funkcije [[porez|oporezivanja]], [[vojna obrana|obrane zemlje]] i drugi prerogativi [[suverenitet|suverene]] vlasti objedinjeni u rukama jedne osobe - može suštinski dobro funkcionirati.<ref>[http://plato.stanford.edu/entries/hobbes-moral/]Lloyd, Sharon A. and Sreedhar, Susanne, "Hobbes's Moral and Political Philosophy", The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Summer 2013 Edition), Edward N. Zalta (ed.), v. poglavlje 8, "Absolutism"</ref> Kao kontinentalno utjecajan pisac, on je u svojem ''Leviathanu ''(1651.) dao prikaz savršenog društva koje će nastati ukidanjem svih ustanova koje monarhu smetaju u obnašanju vlasti; u ''Behemothu'' (1668), povijesti [[Engleski građanski rat|Engleskog građanskog rata]] sagledane iz perspektive monarhističkog mislioca - jednu povijest u kojem se prikazuje nesreća što je zadesila narod u kojem plemstvo, vjerske zajednice (od katolika do kalvinista), intelektualci ("koje je iskvarilo čitanje knjiga na latinskom i grčkom") i trgovci odbijaju slušati kralja.

Apsolutistički vladari podvrgavaju sve aspekte života u državi podvrgavaju rigidnoj kontroli državnog administrativnog aparata, tj. uspostavljaju tzv. [[Policijska država|policijsku državu]].