Starohrvatske crkve u srednjovjekovnom Zahumlju: razlika između inačica

[[Datoteka:Mihajlo Ston.jpg|mini|<center>[[Crkva sv. Mihajla kod Stona|Crkva sv. Mihajla]]</center>]]

 

Ovom prilikom obuhvatit će se samo povijesno područje '''[[Zahumlje|Zahumlja]]'''. Razumije se da u ovom prostorno ograničenom članku zbog množine objekata neće biti moguće svaki pojedini ni spomenuti. Nešto opširnije će ipak biti prikazani oni najznačajniji, koji se takvim smatraju bilo zbog njihovih tipoloških osobina, bilo zbog povijesti važnosti pojedinog objekta.<ref name="Benedikta">[[Benedikta Zelić-Bučan]], ''[[Članci i rasprave iz starije hrvatske povijesti]]'', HKD Sv. Jeronima, Zagreb, 1994.</ref>

Oni koji iz ovih ili onih razloga izbjegavaju ili ne prihvaćaju termin [[starohrvatska umjetnost]] te se radije služe terminom [[predromanika]], već i u samim naslovima svojih knjiga ili poglavlja u njima, pod različitim teritorijalnim oznakama, najčešće pod nazivom Primorje ili [[Dalmacija]], izražavaju njihovu teritorijalnu cjelovitost i njihove zajedničke značajke. Dok je starohrvatska crkvena arhitektura u zapadnoj Hrvatskoj, posebno u sjevernoj Dalmaciji već od prošlog stoljeća predmet živog interesa i proučavanja od strane arheologa i povjesničara umjetnosti (Radić, Jelić, Iveković, Marun, Bulić, Karaman) znatno se manja pažnja posvećivala takvu istraživanju na tlu južne Dalmacije i drugih krajeva koji ulaze u teritorijalni opseg južne, nekadašnje [[Crvena Hrvatska|Crvene Hrvatske]], bolje poznate pod mlađim povijesnikm nazivom [[Duklja]]. U tom pravcu mnogo se učinilo u godinama nakon Drugog svjetskog rata što zalaganjem [[SANU|Srpske akademije nauka]], što marom znanstvenika iz odgovarajućih ustanova triju socijalističkih republika, Crne Gore, [[SRBiH|Bosne i Hercegovine]] te Hrvatske, koje se danas dijelom protežu tim povijesnim područjem. Tako su ne samo temeljitije obrađeni, proučeni i konzervirani neki od ranije poznatih nalaza i objekata, nego je arheološki identificiran i otkriven čitav niz do nedavna javnosti sasvim nepoznatih objekata crkvenog graditeljstva i otkriveno mnogo komada ili fragmenata [[Starohrvatska umjetnost#Starohrvatsko slikarstvo|starohrvatske pleterne plastike.]]<ref name="Benedikta" />

 

 

=== Osobine ===

Polazište za razvoj te ranosrednjovjekovne umjetničke grane bila je kasna antička i kršćanska dekoracija. Ako je tome tako i ako se predromanička pleterna plastika općenito "treba promatrati kao krajnji rezultat konstantnog procesa shematizacije i linearizacije kasnoantičkih dekorativnih motiva, koji se odvijaju na područjima gdje traje kontinuirana umjetnička djelatnost, a takovo područje je bila i cijela jadranska obala", onda se bez sumnje može s punim pravom pretpostaviti da je i starohrvatska pleterna plastika izrasla iz kasnoantičkih motiva u vlastitoj sredini i razvijala se usporedo sa sličnim procesom koji se odvijao u susjednoj Italiji. Samo uvjerenje da se proces kristijanizacije Hrvata počeo odvijati tek krajem 8. stoljeća, bilo je razlogom što je [[Ljubo Karaman]] držao da je iz Italije, zajedno s kršćanstvom prenesena i ta nova pleterna dekoracija u Hrvatsku. Ako se odbaci pretpostavka o tako kasnom pokrštenju Hrvata, a na to sve više upućuju novija historiografska i arheološka istraživanja, nameće se sam od sebe zaključak da se i na tlu stare rimske Dalmacije, odnosno [[Primorska Hrvatska (kneževina)|nove države Hrvata]], na istoj kultunoj tradiciji i pod sličnim povijesnim okolnostima razvijao usporedo i sličan proces na području plastične dekoracije.<ref name="Benedikta" />

 

 

Srednjovjekovno [[Zahumlje]], Hum (Chelmania), obuhvaćalo je teritorij od Neretve do Dubrovnika s poluotokom Pelješcem. Političko središte ove oblasti bilo je ranije u gradu [[Blagaj (Mostar, BiH)|Blagaju]] (Hum), a kasnije u gradu Stonu. [[Ston]] je bio ujedno i sjedište katoličke biskupije. Od povijesnih ličnosti te oblasti najpoznatiji je knez [[Mihajlo Višević|Mihajlo Vuševučić]] (u historiografiji poznat pod iskrivljenim imenom Višević), koji je zajedno sa stonskim biskupom bio na [[Splitski crkveni sabori|crkvenom saboru u Splitu 925. godine]].<ref name="Benedikta" />

U selu [[Zavala (Ravno, BiH)|Zavali]] na zapadnom rubu [[Popovo polje|Popova polja]], a unutar srednjovjekovne nekropole Crkvina, vršena su u ljeto 1957. sustavna arheološka iskapanja. Tom zgodom su istražene i ruševine srednjevjekovne crkve, koja je prema narodnoj predaji bila posvećena [[Sveti Petar|sv. Petru]]. Crkva je jednobrodna građevina s narteksom i apsidom, koja je četvrtasta izvana i iznutra. To je građevina srednje veličine, jer dimenzije njezine lađe iznose 8,60 x 4,80 m, a apside 3,15 x 2,77 m. U crkvi i izvan nje te kod okolnih seljaka nađeno je više fragmenata kamenog crkvenog namještaja, najvećim dijelom kamenih ploča oltarne pregrade.<ref name="Benedikta" />

 

 

=== Crkva neznana titulara, Panik ===