Alfred Nobel: razlika između inačica

Tako je nastao eksploziv, nalik na tijesto, koji je bio za 25 % slabiji od čistog nitroglicerina, ali unatoč tomu mnogo snažniji od baruta (koji se tada tvornički proizvodio) i lako se njime manipuliralo. U to doba kružila je priča da je Nobel slučajno nabasao na svoj izum kada je malo nitroglicerina prokapalo u infuzorijsku zemlju kojom su, za zaštitu od oštećenja, bile obložene neke posude. To naklapanje veoma je smetalo Nobela te je vrlo odlučno izjavio da do svog otkrića nije došao slučajno već da je ono rezultat sustavnog istraživanja koje se zasnivalo na ocjenjivanju tehničkih problema. Kasnije je Nobel izumio gelignit (mješavina nitroglicerina i bezdimnog baruta ili nitroceluloze) koji je bio snažniji i čak se lakše s njim manipuliralo nego s dinamitom. Bio je veoma plodan pronalazač, a o tome rječito govori činjenica da je patentirao čak 355 izuma. "Predstavili su me kao 'genija zla', kao 'trgovca smrću', a ja sam samo radio za dobrobit čovječanstva. Jedini cilj mog života bio je širiti znanje, uvjeren da to znači prije svega širiti blagostanje" - pisao je Alfred Nobel [[1896]]., pred kraj života, svojemu nećaku. Kada je nekoliko mjeseci kasnije otvorena Nobelova oporuka njegov rođak, braća i ostala rodbina bili su neugodno iznenađeni; Alfred ih je u potpunosti isključio iz oporuke. Umjesto rodbini Nobel je svoje golemo bogatstvo od 31,5 milijuna švedskih kruna (premda današnjem tečaju to bi iznosilo oko 150.000.000 USD) ostavio čovječanstvu. Oporuku je Nobel, navodno, napisao na komadiću poderanog papira 27. studenog [[1895]]. godine.

 

 

Alfred Nobel veći dio svog život proveo je u [[Pariz]]u, a 1891.g. preselio se je u [[San Remo]], [[Italija]]. Nekoliko godina kasnije kupio je tvornicu oružja i željezaru Bofors, izgradio velebnu vilu u gradu [[Karlskoga]] i pripremao se za selidbu natrag u Švedsku iako nije volio nordijske hladnoće. U planovima ga je spriječila iznenadna smrt zbog krvarenja u mozgu 10. prosinca 1896.g.