Francuski novi val: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: {{radovi24}} '''Francuski novi val''' (fr.: ''Nouvelle vague'') bio je pokret u okviru francuskog filma 1960-ih. Novinari francuskog časopia ''Cahiers du cin...
 
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:François truffaut.jpg|mini|desno|François Truffaut, jedan od glavnih predstavnika Novog vala]]
{{radovi24}}
'''Francuski novi val''' ([[francuski jezik|fr.]]: ''Nouvelle vague'') bio je pokret ili žanr u okviru francuskog filma 1960-ih.
 
Novinari francuskog časopia ''Cahiers du cinéma'' odlučuju postaviti teoriju o ''[[auteur]]uauteuru'' (hr. autoru), redatelju koji će se postaviti u centar cjelokupnog filmskog stvaranja a u praksi to radi snimanjem filma. Filmovi [[Jean Renoir|Jeana Renoira]]a i JeanJeana Vigoa uzeti su za primjer. Raniji novinari časopisa [[François Truffaut]] s ''Les quatre cents coups'' (hr. 400 udaraca) (1959.) i [[Jean-Luc Godard]] s ''À bout de souffle'' (hr. Do psoljednjeg daha) (1960) predstavljaju začetnike Francuskog novog vala. Drugi redatelji koji su im se pridružili bili su [[Claude Chabrol]], [[Jacques Rivette]], Eric Rohmer, Louis Malle, Agnès Varda i Alain Resnais.
[[François Truffaut]] s ''Les quatre cents coups'' (hr. 400 udaraca) (1959.) i [[Jean-Luc Godard]] s ''À bout de souffle'' (hr. Do psoljednjeg dada) (1960) predstavljaju začetnike Francuskog novog vala. Drugi redatelji koji su im se pridružili bili su [[Claude Chabrol]], [[Jacques Rivette]], Eric Rohmer, Louis Malle, Agnès Varda i Alain Resnais.
 
Dolazi do novih filmskih izražaja, kao npr. snimanje scena jednom kamerom u trajanu od 7 minuta. Filmovi su također sadržavaliobrađivali [[egzistencijalizam|egzistencijalističke]] teme, s naglaskom na osobu i shvaćanje apsurdnosti čovječijeg [[bitak|bitka]]. No nisu samo ideja i izražaj bili važni već i kako je film sniman. Redatelji novogNovog vala snimali su često scene po gradovima i ulicama, distancirajući se od filmova snimljenih u studiju. Lake kamere, rasvjeta i zvučni rekviziti, bili su sredstva koja su redatelji uveliko koristili. Više filmova novogNovog vala prepoznatljivo je po stalnom pokretu, često sa scenama kada kamera prati protagoniste po [[Pariz|pariškim]] ulicama.
 
Filmovi novog vala rađeni su s ograničenim resursima. Često su scene snimane po stanovima koji su pripadali prijateljima redatelja, tehničkom personalu ali i samim glumcima. Redatelji su bili prisiljeni improvizirati s opremom (koristeći npr. kolica za kupovinu kao pokretnu platforumu za kameru). Sve to je naravno negativno utjecalo i na stilska obilježja filma; npr. u [[Jean-Luc Godard]]ovom ''Do posljednjeg daha'' snimljeno je nekoliko dugih scena koje nisu cijelo vrijeme bile iste kvalitete ali se nisu jednostavno mogle isjeći.
 
Novi val utjecao je i na američki film. Poslije Arthur Pennovog filma ''[[Bonnie i Clyde]]'' (1967.) redatelji ''novog Hollywooda''; ([[Robert Altman|Altman]], [[Francis Ford Coppola|Coppola]], [[Brian De Palma|De Palma]] i [[Martin Scorsese|Scorsese]]) krajem 1960-ih i početkom 1970-ih rade filmove inspirirane novimNovim valom. Čak je i mlađa generacija pokazala je da je noviNovi val imao utjecaj na njihov rad kao npr. [[Quentin Tarantino]] i [[Wes Anderson]].
 
[[Kategorija:Filmski žanrovi]]