Ivo Hergešić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m dodana kategorija Hrvatski diplomati uz pomoć dodatka HotCat |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Ivo pl. Hergešić''' ([[Zagreb]], [[23. srpnja]] [[1904.]] – Zagreb, [[29. prosinca]] [[1977.]]), hrv. [[povijest književnosti|povjesničar književnosti]], [[književna kritika|književni kritičar]], [[filmska kritika|filmski kritičar]], [[kazališna kritika|kazališni kritičar]], [[teorija književnosti|teoretičar]], [[teatrolog]], [[prevoditelj]], [[novinar]], [[esej]]ist i [[diplomat]]. Pisao je o [[filmska poetika|filmskoj poetici]], [[studija|studije]], [[ogled|oglede]], radijska izvješća, [[likovna kritika|likovne kronike]] i [[feljton|feljtone]].
Rođen 1904. u Zagrebu. U Zagrebu maturirao na gimnaziji 1923. godine. Studirao je pravo, [[romanistika|romanistiku]] i [[germanistika|germanistiku]] te 1927. položio [[rigoroz]]. Doktorat je stekao tezom o biografskoj pozadini [[Guy de Maupassant|Maupassantova]] "Le sentiment et la pensée dans l’oeuvre de Guy de Maupassant". Dvije se godine usavršavao na pariškoj [[Sorbonna|Sorbonni]], kod slavnog [[Ferdinand Baldensperger|Ferdinanda Baldenspergera]], najpoznatijeg onovremenog svjetskog komparatista. Dvogodišnje školovanje u Parizu oformilo je njegovu viziju komparativne književnosti, koju je otad temeljio na »francuskoj školi« ove grane literarne historiografije. Hergešić je ostao i teorijski i metodologijski ostao je pristašom te škole. Snažne sveze ova su dvojica komparatista zadržala i poslije, pa je na Hergešićev poticaj, profesor sa Sorbonne gostovao u Zagrebu i održao
Redak 7:
utjecajima« u djelima hrvatskih pisaca "zbog tobožnje ugroze nacionalnog identiteta ili devalvacije estetskog digniteta preko tih utjecaja, koji se dignitet odmjeravao
parametrima romantičarskoga pogleda na originalnost književnih tekstova".
Zaslužan je za to što se hrvatska [[hispanistika]] znanstveno osamostalila. Začetnik je teorijskog razmišljanja o filmu u hrvatskoj znanosti. 1977. je dobio [[Nagrada Vladimir Nazor|Nagrada Vladimir Nazor]] za životno djelo.
[[Hrvatska književnost|Hrvatsku književnost]] Hergešić je promatrao u kontekstu europske, odn. [[Svjetska književnost|svjetske književnosti]]. Sustavno je naglašavao stvaralačku recepciju stranih uzora u hrvatskoj književnosti, ali sustavno naglašava nacionalnu autohtonost hrvatske književnosti.
Line 15 ⟶ 14:
Sastavio je antologiju francuske lirike i njemačkih pripovjedaka. Priredio je zbirku kulturno-političkih eseja francuskih pisaca. Bavio se hrvatskom modernom. Bavio se i trivijalnom književnošću, malo znanim ili posve neznanim inozemnim piscima. Tumačio je sociološke i književne aspekte tzv. trivijalne književnosti, vrsno opisavši [[Marija Jurić Zagorka|Mariju Jurić Zagorku]].
Javlja se u: Obzoru, Savremeniku, Književniku, Hrvatskoj reviji, Jutarnjem listu, Hrvatskom kolu, Komediji, Annales de l’Institut français de Zagreb, Vjesniku, Borbi
Važnija djela: ''Europski romantizam; Poredbena ili komparativna književnost; Književni portreti, I–III.''. Pisao je o [[romantizam|romantizmu]], [[Baudelaire|Baudelaireu]], književnoj situaciji u Francuskoj, o prijevodima i prevođenju, [[Luigi Pirandello|Pirandellu]], hrvatskim tiskovinama, [[Shakespeare|Shakespeareu]], [[Moliere|Moliereu]], [[Goethe|Goetheu]] i dr.
| |||