Jelena Zrinski: razlika između inačica

 

[[1. ožujka]] [[1666]]. Jelena se udala u [[Kraljevina Ugarska|Ugarsku]] za Franju I. Rákóczija (na [[Mađarski jezik|mađarskom]]: ''I. Rákóczi Ferenc''), [[Transilvanija|erdeljskog]] kneza, i pridružila nezadovoljnom ugarskom plemstvu koje se suprotstavilo centralističkim težnjama [[Beč]]kog dvora, što je nešto kasnije dovelo i do otvorenog oružanog sukoba (u sedamdesetim i osamdesetim godinama 17. stoljeća), odnosno do pravog rata za ugarsku nezavisnost, koji je završio početkom 18. stoljeća porazom pobunjenika. Ti su događaji u historiografiji poznati i kao „Ustanak Kuruca“, odnosno u prijevodu „Ustanak Križara“. Hrvatska historiografija taj ustanak naziva [[Ustanak Franje II. Rákóczija]] <ref>[http://crosbi.znanstvenici.hr/prikazi-rad?lang=en&rad=32876 Croatian scientific bibliography - Browsing paper] Boris Nikšić: Ustanak Franje II. Rákóczija i vjerski sukobi u Ugarskoj, Povijesni prilozi. 16 (1997) , 16 </ref>

S Rákóczijem je Jelena imala troje djece, među kojima i Franju II. (na [[Mađarski jezik|mađarskom]]: ''Ferenc II.''), kasnijeg [[Transilvanija|erdeljskog]] kneza i vođu ustanika. Nakon Rákóczijeve smrti [[1676]]. godine preudala se [[1682]]. za Mirka Thökölyja (na [[Mađarski jezik|mađarskom]]: ''Imre Thököly''), također erdeljskog kneza. S njim se istaknula u ustaničkim redovima, koji su inače bili podržavani od strane [[Osmansko Carstvo|Turaka]], a osobito je odjeknula njena trogodišnja (1685-1688.) obrana utvrde Palanok u Mukačevu (na [[Mađarski jezik|mađarskom]]: ''Munkács''), koja se tada nalazila u Ugarskoj, a danas je to teritorij [[Ukrajina|Ukrajine]]. Početkom [[1688]]. godine situacija je bila takva da se utvrda više nije mogla obraniti, pa ju je Jelena predala austrijskim trupama, a sama postala zatočenik.