Damir Škaro: razlika između inačica

'''Damir Škaro''' ([[Zagreb]], [[2. studenog]] [[1959.]]), hrvatski je boksač, političar i poduzetnik. Doktor je ekonomskih znanosti i trenutno vodi Autoklub Siget, najveći autoklub u Hrvatskoj. Kao političar bio je zastupnik u Trećem sazivu Hrvatskog sabora od 1995. do 2000. godine na listi HDZ-a. Prije svega Damir Škaro poznat je po svojoj uspješnoj boksačkoj karijeri u kojoj je u više od 350450 mečeva imao manje odsamo 2012 poraza, a osvojio je i olimpijsku medalju.

Damir Škaro rođen je 2. studenog 1959. u Zagrebu. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu 1994., gdje je tri godine kasnije obranio i magistarski rad. Doktorirao je ekonomske znanosti 2009. godine. Uz zavidno obrazovanje Škaro je razvio i uspješnu boksačku karijeru koja je započela 1976. godine, dok je još pohađao srednju školu. U više od 350450 mečeva u kojima je sudjelovao, ostvario je najveći broj350 pobjeda nokautom te je doživio manje odsamo 12 poraza. U sportskoj karijeri osvojio je mnogobrojne medalje, a osim što je bio višestruki državni prvak u boksu, osvojio je i olimpijsku medalju u Seulu (Koreja)| 1988. godine. Uz te medalje posebno je značajno osvajanje brončane medalje na Svjetskom prvenstvu održanom u SAD-u 1986. te pobjeda na Mediteranskim igrama 1987. godine. Treba napomenuti da je bio i prvak Balkana 1983. i 1984. i osvajač srebrne medalje na Svjetskom kupu u Beogradu 1987. O njegovoj uspješnosti svjedoči i nagrada „Franjo Bučar“ koju Republika Hrvatska dodjeljuje za iznimna sportska dostignuća i doprinos za razvoj sporta, a koju je Škaro dobio 2007. godine. Nakon završetka sportske karijere 1988. Škaro se uključio u politiku jer je želio pridonijeti demokratskom nastanku Republike Hrvatske. U trećem sazivu Hrvatskog Sabora 1995. osvojio je zastupnički mandat na listi HDZ-a, kojeg je obnašao četiri godine. Sudjelovao je i u Domovinskom ratu, gdje je bio vođa Sportske satnije te je i nositelj Spomenice Domovinskog rata. Danas Škaro obnaša dužnost predsjednika Autokluba „Siget“ te dužnost glavnog tajnika Hrvatskog kluba olimpijaca.

Damir Škaro boksačku je karijeru započeo 1976. godine, još tijekom svojih srednjoškolskih dana. Odmah na početku pokazao se talentiranim za taj sport, pa su ubrzo stigli i prvi uspjesi. Na prvenstvu Balkana 1977. godine, održanom u Ateni u dresu kluba „Trešnjevka“ osvojio je zlatnu medalju u juniorskoj konkurenciji polu srednje kategorije. Zahvaljujući početnim uspjesima, Škaro uskoro počinje nastupati i za državnu reprezentaciju, a sukladno napretku prelazi u seniorsku konkurenciju. Mijenja i matični klub te prelazi u vukovarski „Borovo“. Za taj je klub osvojio seniorski naslov prvaka države 1980. u srednjoj kategoriji. Iste godine Škaro se kvalificirao na svoju prvu Olimpijadu koja se održavala u Moskvi. Tamo ga je u prvom kolu eliminirao kasnije najbolji igrač turnira i osvajač zlata, domaćin Viktor Savčenko.

Nakon kvalifikacija na Olimpijadu u Moskvi, Škaro je sljedeće veće uspjehe ostvario kao prvak Balkana 1983. i 1984. Potom odlazi na svoje druge Olimpijske igre, ovaj put u Los Angeles, gdje je u četvrtfinalu, nadomak medalji, poražen od kasnijeg osvajača zlata, opet domaćina Virgila Hilla. Izniman uspjeh postigao je na Svjetskom prvenstvu u Renou (SAD) 1986. gdje je osvojio brončanu medalju. Nakon toga „okitio“ se zlatom na Mediteranskim igrama održanima 1987. u Siriji i ponio laskav naslov „prvak Mediterana“. Sa Svjetskog je pak kupa 1988. održanog u Beogradu sa sobom kući odnio srebrnu medalju. Ta 1988. bila je ključna godina u njegovoj karijeri. Odmah na njezinom početku deklasirao je u Louisiani „svoga starog protivnika“ Virgila Hilla, koji je osvoji zlatnu medalju na [[XXIII. Olimpijske igre - Los Angeles 1984.|Olimpijadi u Los Angelesu]]. Potom je na pred olimpijskom turniru u [[Seoul|Seoulu (Južna Koreja)]] osvojio brončanu medalju što je bio dobar uvid u budući razvoj događaja. Naime, Škaro je na [[XXIV. Olimpijske igre - Seul 1988.|Olimpijskim igrama u Seoulu]] u listopadu iste godine osvojio brončanu medalju, u čvrstom i teškom meču, s naprsnutim rebrima i povrijeđenom arkadom. Njegov nastup je tim mečom i završen, jer su mu liječnici zbog niza zdravstvenih problema zabranili daljnje napore. Nakon Seoula, na vrhuncu sportske snage napušta boksačku karijeru u kojoj je ostavio znatan trag. U otprilike 450 odrađenih mečeva ostvario je manje od 12 poraza. Uz proslavljene [[Mate Parlov|Matu Parlova]] i Antu Josipovića jedini je i posljednji Hrvat s olimpijskim odličjem u boksu. Dobitnik je i prestižne nagrade „Franjo Bučar“ 2007. koja se dodjeljuje za izuzetna dostignuća u športu. U povijesti svjetskih prvenstava samo su petorica hrvatskih boksača osvajala odličja. Posljednjem je to uspjelo [[Marijo Šivolija-Jelica|Mariju Šivoliji]] koji je 2005. godine u kineskom Mianyangu osvojio srebrnu medalju u poluteškoj kategoriji. Od hrvatske neovisnosti to je uspjelo i Filipu Paliću koji je u Belfastu 2001. godine u lakoj kategoriji osvojio broncu. U bivšoj državi odličja su osvajali i Mate Parlov, sadašnji izbornik Pero Tadić i Damir Škaro. Zanimljivo, među osvajačima odličja nema četvorice hrvatskih boksača koji su ostvarili zapažene rezultate među profesionalcima - [[Marijan Beneš|Marijana Beneša]], [[Željko Mavrović|Željka Mavrovića]], Branka Šobota i [[Stipe Drviš|Stipe Drviša]].

Po završetku športske karijere 1988. godine, Damir Škaro uključio se u politički život Hrvatske. Kao istaknuti sportaš i osoba s državotvornom političkom orijentacijom želio je doprinjeti mirnom i demokratskom stvaranju nove države. Tako se već 1990. godine priključio doktoru [[Franjo Tuđman|Franji Tuđmanu]] i [[Hrvatska demokratska zajednica|Hrvatskoj demokratskoj zajednici]] (HDZ) kao pokretu za stvaranje nove i neovisne hrvatske države. Postavši prvi hrvatski predsjednik, Tuđman je Škaru predložio i za zastupnika u trećem sazivu [[Sabor Republike Hrvatske|Sabora Republike Hrvatske]]. Tu je dužnost obnašao u periodu od 1996. do 2000. godine. U Saboru je Škaro sudjelovao u radu Saborskog odbora za Obitelj mladeži i sport te Saborskog odbora za predstavke i pritužbe građana. U svom saborskom mandatu Damir Škaro kao bivši profesionalni sportaš predlagao je dopune Zakona o sportu. Između ostaloga je predložio da se donacije za sport oduzmu poreznim obveznicima od porezne osnovice, čime je želio postići veća ulaganja u sportaše. Ujedno se bavio i Zakonom o sigurnosti prometa te je prvi u Hrvatskoj predložio da se zabrani korištenje mobilnih uređaja tijekom vožnje. Kao drugu istaknutu dopunu Zakona o sigurnosti u prometu zatražio je da se uvede obavezno uključenje svjetala na vozilima tijekom cijele godine. Upravo njegova briga za povećanje sigurnosti prometa na cestama kasnije ga je i dovela na čelo najvećeg hrvatskog autokluba. Kada je pak 2000. u Hrvatskoj došlo do smjene vlasti, mnogi članovi HDZ-a počeli su se ograđivati od svoje stranke. U doba najveće krize za HDZ, Škaro je preuzeo vođenje temeljnog ogranka HDZ-a, Maksimirska naselja, kojeg vodi još i danas.

U svom bogatom životnom opusu Damir Škaro često se angažirao i u humanitarnim akcijama gdje je želio pomoći najpotrebnijima. Mnogima je nepoznata činjenica da je Damir Škaro od svoje nagrade za osvajanje brončane olimpijske medalje osvojene u Seulu 1988. godine polovicu iznosa donirao Savezu slijepih Hrvatske, organizaciji Grada Zagreba. To je bila tek jedna u nizu Škarinih gesta jer je pomaganje kasnije postalo dio njegovog svakodnevnog života. Osobno je pomogao i šesnaestogodišnjem Ivanu Iliću koji je trebao novčanu pomoć za operaciju u inozemstvu. Nakon što je dobio e-mail od obitelji Ilić Škaro se nije oglušio kao i mnogi drugi kojima se obitelj obratila već je odmah krenuo u akciju. Donirao je honorar od nastupa u televizijskoj emisiji »Piramida«, a njegov čin potaknuo je i građane i Vladu da svojim prilozima pomognu malom Ivanu. Zahvaljujući senzibiliziranju javnosti, ubrzo je cijela obitelj Ilić bila u zagrebačkoj zračnoj luci na putu za Völgarentlich gdje ih je čekalo medicinsko osoblje spremno za nužnu operaciju koja je malom Ivanu spasila život. Nakon dolaska u Autoklub Siget, Škaro je u suradnji s Hrvatskim zavodom za transfuzijsku medicinu organizirao akciju dobrovoljnog darivanja krvi. Darivanju se odazvao velik broj članova autokluba i većina zaposlenika na čelu sa svojim predsjednikom.

"Ima knjiga koje se ne pišu samo "olovkom". To su one knjige, koje se ispisuju golim životom, ili koje život sam piše svojim znojem, mukom, pa i krvlju. Takvu knjigu ponudio nam je Damir Škaro. Kolike godine mladosti je proveo izmedu četri konopa, u "četri oka" sa ponajboljim boksačima, ponajjačim ljudima svijeta? I uzeo im iz šaka olimpijsku medalju! Da je samo o tome ispisao svoju knjigu, podario bi nam puno, puno velikih uzbuđenja. Ali ljepota Damirova posla ogleda se ovaj put, u torntome što je ponajmanje pisao o sebi, što se dopustite mi da se tako izrazim, pretvorio u Jedanjedan list, ili najviše u jednu grančicu veikog hrasta hrvatskog športa. Među koracima njegova života našli su mjesto svi koje u športu voli i poštuje. Sve je načinjeno sa visokim kriterijem i začinjeno najvećom ljubavi svog života", napisao je Antun Vrdoljak, prvi predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora i član Međunarodnog olimpijskog odbora.

„Djelo "Marketing u politici 21. stoljeća" je zanimljiv rad koji u većem dijelu počiva na znanstvenoj podlozi, integrirajući dostignuća znanstvenih istraživanja mnogih svjetskih i domaćih autora iz područja marketinga i politologije i drugih srodnih disciplina. Autor je u svom pristupu imao želju ne samo da svojom analizom marketinške interpretacije djelovanja u politici i njezinim aktivnostima ukažeukazati na teorijske i metodološke aspekte ove simbioze više znanstvenih disciplina, već također da u vidu naputaka za političko djelovanje objasni mjesto i ulogu marketinga. Naime, moramo ipak priznati da je hrvatska politička scena, ma koliko se mi trudili razviti višestranačje i kroz to diferencirati idejno-političku ponudu, siromašna idejama i realističnim ciljevima, pa je pučanstvo u velikoj mjeri zbunjeno i značajnim dijelom rezervirano. Niti "velike" stranke nisu sasvim načistu sa mnogim temeljnim karakteristikama koje bi trebale resiti demokratsko društvo, a pojam ljudskih sloboda još uvijek se promatra i interpretira kao dostignuće demokracije, a ne njezina pretpostavka. Ako ove misli imamo pred sobom u čitanju Škarinog djela, onda vidimo dubinu problema o kojemu on piše. Naime, nemojmo politički marketing promatrati isključivo s njegove tehničke strane već s aspekta oblikovanja političke ideje i onda njezine usporedbe. Jer, upamtimo, najvažniji dio u koncepciji marketinga jest sam proizvod. Samo dobar proizvod može ostvariti dobar marketing. Stoga, ideja koja je u osnovi ciljeva neke stranke, a to znači njezin politički program, daje mogućnost da stranka ponudi građanstvu, biračima, svojim "potrošačima" putem vrsnog marketinga na odluku prihvaća li ga ili ne. To je ona odluka koja se registrira na izborima“ kazao je o knjizi prof. dr. sc. Fedor Rocco.

Kroz 6 poglavlja, na 290 bogato ilustriranih stranica obrađeni su utjecaji i benefitikoristi Olimpijskih igara na zemlju domaćina i regiju. Na predstavljanju knjige u zagrebačkom Europskom domu 2. veljače 2012. o njoj su pozitivno govorili: predsjednik HOO-a dr. sc. Zlatko Mateša, član Međunarodnog olimpijskog odbora Antun Vrdoljak, akademik i profesor emeritus Vladimir Stipetić (urednik knjige), predsjednik Hrvatskog kluba olimpijaca g. Zoran Primorac, dekan Zagrebačke škole ekonomije i managementa prof. dr. sc. Đuro Njavro, bivši rektor riječkog sveučilišta prof. dr. sc. Josip Deželjin, olimpijski vice-šampion u boksu Tadija Kačar...