Drago Gervais: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 5:
Rodna kuća u Opatiji mu je nosila adresu: Abbazia 227, a u matičnoj knjizi rođenih upisan je pod imenom Carolus Iulius Oscar Gervais. Srednje škole polazio je u [[Opatija|Opatiji]] i na [[Sušak]]u, dok je [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilište]] ([[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravni fakultet]]) završio u Zagrebu.
 
Kao 14-godišnjak morao je zbog fašističke okupacije [[Opatija|Opatije]]napustiti rodni kraj.<ref name="Kolo">[http://www.matica.hr/Kolo/kolo2005_1.nsf/AllWebDocs/10a Kolo Višnja Višnjić Karković:Prilozi Draga Gervaisa u periodičkim publikacijama od 1925. do 1987.] </ref> Gimnaziju je završio na Sušaku, pravo je studirao u Ljubljani i Zagrebu. Za vrijeme svog prvoga zaposlenja u Crikvenici idružio druženjase s [[Vladimir Nazor|Vladimirom Nazorom]], koji je u to vrijeme također živio u Crikvenici kao upravitelj Đačkoga doma.<ref name="Kolo"/>
SlužioBoravio je i radio u [[Bakar (grad)|Bakru] <ref name="Kolo"/> te služio kao odvjetnički pripravnik u [[Bjelovar]]u i [[Beograd]]u. Odmah i poslije rata vratio se u svoju oslobođenu domovinu, da bude pri ruci narodnim vlastima oko sređivanja prilika u [[Istra|Istri]], iz koje je za vrijeme krute fašističke vladavine morao emigrirati kao brojni [[emigracija istarskih Hrvata|istarski Hrvati]]. U Drugom svjetskom ratu, za vrijeme NDH, službovao je u [[Bjelovar]]u. Zbog straha je prešao u Beograd<ref>[http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=53&C=17 Klub Sušačana - Sušačka revija 53] David Kabalin</ref>, gdje je sreo druge poznate Hrvate Istrane i Primorce kao što su [[Ivan Matetić Ronjgov]], [[Mate Balota]] (Mijo Mirković) i [[David Kabalin]]. Djelovao je u ediciji ''Oko Trsta''.<ref name="Kolo"/> Neko je vrijeme radio u [[TANJUG|Tanjugu]], zatim u Ministarstvu vanjskih poslova u Beogradu. Kuriozitet je da su mu pjesme na čakavskom narječju objavili u izdanjima ''Između dva rata - novija hrvatska lirika'' iz 1942. godine (ur. [[Vinko Nikolić]]), ''Hrvatska majka u pjesmi'' iz 1941. godine te ''Četrdeset dvojica'' iz 1942. godine (ur. [[Ljubo Wiesner]]) dok je bio u emigraciji, iako nije za to znao.
Boravio je i radio u [[Bakar (grad)|Bakru]]. <ref name="Kolo"/>
Služio je kao odvjetnički pripravnik u [[Bjelovar]]u i [[Beograd]]u. Odmah i poslije rata vratio se u svoju oslobođenu domovinu, da bude pri ruci narodnim vlastima oko sređivanja prilika u [[Istra|Istri]], iz koje je za vrijeme krute fašističke vladavine morao emigrirati kao brojni [[emigracija istarskih Hrvata|istarski Hrvati]]. U Drugom svjetskom ratu, za vrijeme NDH, službovao je u [[Bjelovar]]u. Zbog straha je prešao u Beograd<ref>[http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=53&C=17 Klub Sušačana - Sušačka revija 53] David Kabalin</ref>, gdje je sreo druge poznate Hrvate Istrane i Primorce kao što su [[Ivan Matetić Ronjgov]], [[Mate Balota]] (Mijo Mirković) i [[David Kabalin]]. Djelovao je u ediciji ''Oko Trsta''.<ref name="Kolo"/> Neko je vrijeme radio u [[TANJUG|Tanjugu]], zatim u Ministarstvu vanjskih poslova u Beogradu. Kuriozitet je da su mu pjesme na čakavskom narječju objavili u izdanjima ''Između dva rata - novija hrvatska lirika'' iz 1942. godine (ur. [[Vinko Nikolić]]), ''Hrvatska majka u pjesmi'' iz 1941. godine te ''Četrdeset dvojica'' iz 1942. godine (ur. [[Ljubo Wiesner]]) dok je bio u emigraciji, iako nije za to znao.
 
Nakon oslobođenja se opet vratio u [[Rijeka|Rijeku]], gdje je pokrenuo hrvatski tisak. Preuzeo je funkciju direktora drame [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|Hrvatskog narodnog kazališta »Ivan Zajc«]], kojemu nešto kasnije dolazi na čelo kao [[intendant]], te ostaje na tom položaju sve do svoje nenadane i tragične smrti, [[1. srpnja]] [[1957]]., u Sežani.